In memoriam Profesor Milan Nešić 31.5.1936-16.4.2019. g.

Društvo Grad

Profesor Milan Nešić je rođen u Kragujevcu, a potiče iz stare kragujevačke porodice od oca Živadina i majke Roksande (Perović) koji su držali čuvenu pekaru u Palilulama. Više su hleba u životu darivali, nego što su od njega zarađivali. Nemci 1941. i kasnije nisu hteli da ga likvidiraju, kao nijednog zanatliju u to vreme, ali su mu zato to komunisti naplatili oduzimajući mu dobra-brašno, žito… 3 člana iz familije Nešić su u ratovima od 1912. do 1918. godine dali svoje živote za odbranu otečestva, a bili su pod komandom vojvode Radomira Putnika.

Prof. Nešić je završio nižu i srednju muzičku školu kao đak prve generacije te škole koju je upisao 1948. g. Svirao je 2 instrumenta i u srednjoj školi je završio 2 odseka, što je retkost i u sadašnje vreme. Svoje dalje školovanje je nastavio na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, opet na 2 odseka: muzička teorija i solo pevanje-punih 8 godina. Fakultet je završio kao jedini nagrađeni student koji je školovanje završio polagavši sve ispite isklučivo u junskom roku. Kao veoma kreativan čovek, pokazao je svoje umetničke sposobnosti kao solista hora Radio televizije Sarajevo, kao i solista u operi. Bio je stalni član programskog Saveta opere, RTV, i Saveta univerziteta u Sarajevu. Bio je postavljen na dužnost republičkog sekretara Muzičke omladine BiH i tako je organizovao na desetine koncerata veoma poznatih umetnika. Recimo: prvi koncert Zubina Mehte sa Sarajevskom filharmonijom, koncert Svjatoslava Rihtera, Đusi Bjerlinga, najboljeg mešovitog hora Rodžera Vagnera iz SAD-a, mnogobrojnih umetnika iz SSSR-a, Čehoslovačke, Kanade i sl. Takođe, jedan je od inicijatora i organizatora velikog projekta „Vozom u operu“ gde su deca-muzička omladina dolazila iz cele Evrope na operske predstave u BiH, odnosno naša deca su išla vozom na predstave po Evropi. Preko Muzičke omladine učestvovao je na svetskom kongresu koji se 1964. godine održavao u Montrealu (Kanada). A put je osmislio i realizovao tako što se pre Kanade obišlo 10 gradova u Evropi i po jedan u SAD-u i Kanadi. Na celoj turneji izvođači su bili vrhunski muzičari. Izabran je za asistenta svojoj profesorki solo pevanja Bruni Špiler na Muzičkoj akademiji u Sarajeu, na odeljenju u Tuzli. Ali, zbog bolesti majke odlučio je da se vrati u Kragujevac i baš u tom momentu ukazalo se slobodno mesto direktora Muzičke škole u Kragujevcu.  Izabran je za direktora 1977. godine i zatekao je svega 4 učenika u srednjoj školi na 6 odseka. Odmah se latio posla da se o školi koju je sam završio, čuje malo više, tj. da se animiraju deca po osnovnim školama kako bi bilo što više učenika. Na ličnu molbu uspeo je da dovede stručnjake koji su se kasnije direktno iz kragujevačke škole otisnuli u profesionalne vode, kao i na neke univerzitete. Tako su jedno vreme predavali i Jokut Mihajlović koja je postala profesor univerziteta u Beogradu, kao i Valerij Sigaljevič koji je postao profesor univerziteta u Parizu. Prof. Nešić se zalagao da Kragujevac dobije i simfonijski orkestar, tako da je zaposlio flautistu, oboistu, klarinetistu i fagotistu-ključne instrumente u klasičnom orkestru, a uspostavio je saradnju i sa vojnim duvačkim orkestrom Garnizona u Kragujevcu gde su se još pridružili i gudači, i tako nastaje prvi simfonijski orkestar u Kragujevcu. Nažalost, nekim ljudima je to smetalo, pa je taj projekat srušen. Štaviše, prof. Nešić je prošao veoma trnovit put kroz sredinu koja prosto nije volelela i cenila umetničko i kreativno „talasanje“ koje je prof. Nešić sa suprugom Vojnom pokrenuo. Bio je veliki pobornik ideje da Kragujevac dobije i višu školu koja bi kasnije postala fakultet. I kada je konačno osnovan Filum, na njemu nikad nije bilo mesta za Milana, Vojnu i Marka Nešića. Pored funkcije direktora škole, nikad se nije odricao nastave, predavajući mnogim generacijama učenika, a posebno se boreći za odsek solo pevanja na kojem je više od 20 godina radio. Nikad nije imao veliku klasu pevača, često mu je zbog nedostatka fonda časova plata bila umanjenja, ali onu decu koju je hteo da uzme u klasu, načinio ih je pevačima. Među njima izdvajamo: Kseniju Lukić (solista opere u Berlinu), Sonju Gavrilović (solista u Parizu), Violetu Srećković (solista u operi u Sarajevu i Novom Sadu), Predrag Milanović (solista opere u Beogradu), Vojislav Spasić-solista i profesor univerziteta, Nenad Milanović (solista u operi u Češkoj), kao i Aleksandar Pantelić, Vesna Jevtić, Miloš Radović, Dragan Milanović… Kod njega su učili i: Radiša Urošević, Sonja Perišić, Jelena Tomašević…

Objavio je više naučnik radova za: „Korake“, „Pro muzika“, Leksikone gradova-Grad Kragujevac. Pred kraj života objavio je jedinstvenu knjigu „Metodika solo pevanja“. Kada se od nas preselio u neki bolji svet vrhunske umetnosti, sa velikim bolom u srcu ispratili su ga kolege, malobrojni školski drugovi, ali i mnogobrojna srećna, zadovoljna i zahvalna deca-učenici profesora Milana Nešića.

Tagovi:

1 thought on “In memoriam Profesor Milan Nešić 31.5.1936-16.4.2019. g.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.