Jelena Lazić: Čuvarka tradicije

Društvo Milica

Jelena Lazić iz Stragara je učiteljica u Blaznavi, a u svoje slobodno vreme bavi se oslikavanjem prvenstveno staklenih, ali i predmeta od prirodnih materijala. Ona oslikava tradicionalne motive za koje inspiraciju pronalazi u našem folkloru, iščitavanjem razne literature i u običajima našeg kraja. 


Ovom umetnošću se bavi od 2001. godine kada je na nekom porodičnom skupu dobila oslikan poklon koji je izrodio ovu ideju. Tada nije znala mnogo o tome, ali svidelo joj se. U vremenu u kom je počela da slika nisu bile dostupne neke stvari, ne samo njoj, već svima u Srbiji: Prvi problem je bio pronaći boje, zatim učenje tehnike.

Jelena je pre 20 godina počela oslikavanjem motiva galerijskog tipa kao što su cvetovi i listići, a sada bokale, flaše i čokanje oslikava celom površinom koja govori priču. Proces je dug, ova tehnika ne dozvoljava mešanje boja, pa pre drugog sloja boje predmet mora prirodno da se osuši. Da bi jedan predmet, bilo koje veličine, bio završen, on mora proći kroz Jelenine ruke 35 – 50 puta. 

Jelena je poreklom iz Stragara, a srednju školu i fakultet je završila u Užicu, gde je upoznala svog muža. Godinu dana je radila kao nastavnik ruskog u osnovnoj školi u Sirogojnu, a sve svoje slobodno vreme provodila je u etno selu Sirogojno, koje se nalazi na 100 metara od škole. Jelena se sa mužem vraća u Stragare i tu osniva porodicu, a njeni radovi pronalaze mesto u jednoj sobi stare porodične kuće. Prilikom uređivanje pronalazi stara dokumenta i predmete i još jedna soba dobija svoju namenu, odnosno muzejsku postavu.

Danas, etno kuća Lazić ima tri uređene prostorije i vajat u dvorištu. Prostoriju gde su izloženi Jelenini radovi, postavku seoske sobe i gradske sobe. Predmeti su iz njene porodice, neke iz porodice njenog supruga, ali tu su i pokloni od prijatelja. Porodica njenog zeta ima poreklo vezano za ljude koji su bili važni u kraljevini, pa odatle i originalni pirotski ćilim koji je statusni simbol. 

  • Posebnu podršku sam imala od pokojnog oca. U prvim godinama je postojala samo ta kuća, a onda, njegovom zaslugom, se u dvorištu našla još jedna kućica koja nije tu pravljena, već je dopremljena iz obližnjeg sela. Ta kućica je vajat, opremljen originalnim predmetima.

Godine 2010. Jelena je osvojila prvo mesto na Izložbi suvenira i turističkih publikacija u Leskovcu za upotrebni predmet sastavljen od police i tri oslikane tegle. Naredna godina je bila veoma značajna jer je na predlog Turističke organizacije Srbije i Turističke organizacije Kragujevac, predstavljala Srbiju na Svetskom sajmu turizma u Briselu. Iste te godine, dobila je nagradu Turistički cvet, kada je i Novak Đoković dobio istu nagradu. 

  • Ja bih nastavila da slikam i da nema nikakve prodaje na tržištu. To znači da sve radim iz ljubavi, i ulazak u muzej je besplatan. Pronašla sam čak neke načine da svoju ljubav prema tradiciji, narodnoj kulturi i očuvanju običaja prenesem na svoje đake tako što osmišljavam razne radionice. Imali smo i predmet Narodna tradicija koji je nažalost ukinut, ali i dalje imamo mogućnosti kroz vannastavne aktivnosti. Deca su sada još mala, ali uživaju u tim aktivnostima, a moji bivši učenici koji su sada već veliki, sećaju se nekih tematskih časova, kaže Jelena. 

Ljubav o kojoj govori donela joj je mnogo priznanja, ispisala je mnogo zanimljivih priča i odvela ju je na razna putovanja i daleka mesta, a predmeti koje je oslikala putovali su još dalje. Prilikom raznih proslava i festivala u upoznala je i razgovarala sa raznim akademicima, književnicima, glumcima… Njeno domaćinstvo posetili su i češki novinari i snimili reportažu koja je emitovana na českoj nacionalnoj televiziji. Knjiga utisaka ispisana je mnogim potpisima i mnogim lepim rečima na različitim jezicima, a njene stranice krase posveta i stihovi našeg velikog pesnika, Dobrice Erića. On je bio u poseti prve godine kada je otvorena etno kuća, a svraćala je i pesnikinja Milena Jovović iz Dobrače. 

  • Imam tu čast da moje radove sa motivima šajkače, šljive ili opanaka poseduju mnogi stranci. Jednom je dolazila grupa studenata iz Evrope, svi su bili oduševljeni srpskom tradicijom, dok naši ljudi ne cene dovoljno svoje kulturno nasleđe. Rodoljublje nije nacionalizam. U Stragarima je 2009. godine pokrenuta manifestacija „Šumadijski dani šljive“ čiji sam bila deo. Tada se pojavilo mnogo ljudi, bilo je divno, a najlepše mi je bilo kad kažu „jao pa ja ovo imam a mi hteli da bacimo“. Moramo da čuvamo svoju tradiciju, istoriju i nasleđe. To je naša dužnost, zaključuje Jelena.
Piše: Anica Manojlović
Tagovi:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.