PRIVATIZACIJA ZASTAVE – DA LI JE MOGLO BOLJE?

Društvo

Bivši generalni direktor Grupe „Zastava vozila“ Zoran M. Radojević, u svojoj knjizi „Moja sećanja“ ističe da je učinio sve što je bilo u njegovoj moći da, nakon propadanja zbog višegodišnjih ekonomskih sankcija, režima Slobodana Miloševića i NATO bombardovanja, fabriku podigne iz pepela. U knjizi  „Moja sećanja“, koja je upravo izašla iz štampe,  Radojević piše o obnavljanju proizvodnje i ugovorima sa Fijatom o montaži zastave 10 i Dženeral motorsom o montaži opel astre na Zastavinim proizvodnim trakama.

Otkriva i mnoge zanimljive detalje o pokušajima privatizacije nekada najveće fabrike automobila na Balkanu, pre potpisivanja ugovora Vlade Srbije i FIAT Grupe i kakvu su ulogu u tome imali ministri Mlađan Dinkić i Predrag Bubalo, državni sekretar Aleksandar Ljubić i novinar Branko Vučković. Govori i o svom političkom angažmanu u Demokratskoj stranci Srbije, saradnji sa tadašnjim predsednikom Srbije i Crne Gore Vojislavom Koštunicom, predsednikom Demohrišćanske stranke Vladanom Batićem, gradonačelnikom Kragujevca Veroljubom Stevanovićem…

Seća se i nesporazuma sa sindikatom zbog ZZO-a, korektnom odnosu sa prvim direktorom kompanije Fijat automobili Srbija Đovani De Filipisom i odlasku u penziju. Sa ove vremenske distance ocenjuje da „tajni ugovori“ koje je Srbija sklapala sa stranim investitorima, kriju od građana „pravu cenu koju je država platila“ za njihov dolazak.

Radojević kao primer netransparentnosti i „skrivanja istine od očiju javnosti“ navodi ugovor između Republike Srbije i FIAT Grupe o zajedničkom ulaganju u fabriku automobila u Kragujevcu, i izražava nadu da će svi ugovori „kad-tad biti dostupni javnosti na sajtovima Vlade i nadležnih ministarstava“.

Do tada nam ostaje samo da nagađamo šta se krije u ugovorima za velike investicione projekte. Zbog toga sam u knjizi objavio kopiju Memoranduma o razumevanju, strateškoj saradnji i zajedničkom ulaganju, potpisanog u Beogradu 30. aprila 2008. godine između Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja i FIAT grupe, kaže Radojević, dodajući da se na osnovu tog dokumenta i današnje situacije u Fijatovoj fabrici u Kragujevcu „može zaključiti da je od prvobitnih planova u ugovor ušlo malo toga“.

Prema tom dokumentu, ukupna planirana investicija bila je 700 miliona evra, a proizvodnja je već 2012. trebalo da dostigne nivo od 300.000 automobila godišnje. Planirano je da se proizvodnja na početku bazira na potpuno novom modelu A klase, a već 2010. da počne proizvodnja novog modela B klase, navodi Radojević. Ističe da proizvodnja od 300.000 automobila godišnje nikada nije dostignuta, da se u kagujevačkoj fabrici još uvek proizvodi samo fiat 500L „bez nagoveštaja o uvođenju novog modela“, a da je izrada delova i sklopova u Srbiji minimalna.

Radojević podseća da je tadašnja Vlada Srbije najavljivala da će biti raspisan tender za izbor strateškog partnera fabrike Zastava automobili, ali da je ubrzo odustala od te ideje.

Kaže da mu ni danas nije jasno zbog čega država nije raspisala tender za privatizaciju kragujevačke fabrike automobila za koju su, pored Fijata bile zainteresovane još najmanje dve multinacionalne  kompanije, nekoliko manjih automobilskih kompanija i jedan od najbogatijih Srba u SAD.

  • Za fabriku automobila bili su zainteresovani prvenstveno Dženeral motors i Magma Štajer, koji su nam jasno stavili do znanja da će učestvovati na tenderu, a ne treba zanemariti ni neke potencijalne kupce iz Kine, kao ni ozbiljnu nameru verovatno najbogatijeg čoveka u Americi, Branka Tupanjca, koji je već ranije dao konkretnu ponudu vrednu 550 miliona evra. Ne želim ovim da kažem da je partnerstvo sa Fijatom loš izbor, ali mislim da je trebalo omogućiti i drugim potencijalnim kupcima da se nadmeću na tenderu, kaže Radojević.
Tagovi:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.