VEROLJUB TRIFUNOVIĆ: PUTEVI NAS VEĆ ZAOBIŠLI, NE SMEMO DA „ISPUSTIMO“ I PRUGU

Društvo Ekonomija

Naš sagovornik upozorava da su Kragujevac zaobišli svi relevantni putevi koji se u ovom trenutku grade i planiraju. Hoće li nas zaobići i železnički pravac na relaciji Beograd Priština po njemu isključivo zavisi od toga da li su lokalne strukture, kako stručne, tako i vlasti sposobne da se za njega izbore

Početkom prošle nedelje TANJUG je objavio vest koju je preneo RTS da su se u okviru definisanja tačaka o sporazumu „Mali Šengen” u Berlinu sastali saobraćajni stručnjaci iz Srbije i sa Kosova da definišu trasu budućeg železničkog saobraćaja na relaciji beograd Priština. Prvi pravac bi mogao da bude pruga Beograd-Lapovo-Kragujevac-Kraljevo-Kosovska Mitrovica-Priština, koja je duga 366 kilometara, a drugi – pruga Beograd-Lapovo-Niš-Doljevac-Kuršumlija- Merdare-Priština, u dužini od 388 kilometara, saznaje TANJUG u srpskim železnicama. Na ovoj relaciji vozovi idu do Merdara a dalji pravac ka administrativnoj liniji je neprohodan jer je tunel na samoj granici urušen 1999. godine u bombardovanju.

  • Najbolji trenutno pravac u svakom slučaju je Lapovo- Kraljevo-Kosovska Mitrovica-Priština. Kada je u pitanju drugi pravac, znamo da je u bombardovanju obrušen tunel odmah iza Merdara, i on nije saniran, tako da je tu, u svakom slučaju, saobraćaj u prekidu, ukazao je Vladimir Lalić, zamenik generalnog direktora CIP-a 30. januara a preneo RTS.

Po mišljenju našeg sagovornika dr Veroljuba Trifunovića, urbaniste pitanje buduće trase železničkog saobraćaja izuzetno je aktuelno i bitno za čitavu Srbiju a posebno za naš Kragujevac.

  • Svi sada pričaju o inicijativi „Mali Šengen” koja ima svoj kvalitet a kao jedna od osnovnih aktivnosti koje se u ovom trenutku vode na tom planu jeste „povezivanje” Beograda i Prištine. Tu se u stvari radi o povezivanju srpskog i albanskog naroda u celini i potpuno je normalno da se odmah razgovara o fizičkoj vezi, o „multimodalnom koridoru” koji bi sa više aspekata spajao prostore centralne Srbije i Kosova, smatra Trifunović.

U centralnoj Srbiji, po logici stvari, centralna je Šumadija a u njoj je centralan Kragujevac. Tako je i danas i tako je uvek bilo i kroz istoriju.

Po Trifunović u ovom trenutku se zna da će vazdušni saobraćaj ići na direktnoj relaciji postojećih aerodroma, a razgovara se i o pruzi, što je jako dobro, pametno i izuzetno korisno.

Ali, na žalost mi imamo situaciju da već od devedesetih godina prošlog veka postojeća pruga „ne radi”. Ta pruga je projektovana još u 19. veku i u međuratnom periodu najvećim delom realizovana.

  • Najveći deo i danas već postoji. On podrazumeva pruga Beograd Mladenovac a između dva rata je postojala i planirana trasa od Mladenovca koja je već bila počela da se gradi o čemu svedoči dan danas tunel u Saranovu. Na žalost taj krak „ubijen” je zajedno sa kraljem  Aleksandrom u Marselju, navodi on.

Pak, izgrađena je velika deonica od Kragujevca, preko Kraljeva do Kosovske Mitrovice sa idejom da se nastavi ka Prištini, što je kasnije i realizovano i odatle prema Makedoniji. Postojala je ideja da se tu železnica račva na takozvanu „Jadranska pruga” koja je vekovna želja Srba da „izađu na more” koja bi išla od Kosovske Mitrovice preko Rožaja do obala Crne Gore, konkretno u Kotor. Bio je predviđen krak koji bi nastavio prugu od Prištine do Skoplja i Soluna.

  • Bila je već trasirana i danas tom relacijom ide magistralni put dolinom Ibra prema zapadu. Posle Drugog svetskog rata „otišlo se” na prugu Beograd Bar i to je završena priča. Ali pruga Beograd Priština već postoji i to najvećim delom na pravcu Beograd, Mladenovac, Lapovo, Kragujevac, Kraljevo, Raška, Novi Pazar, Kosovska Mitrovica. Dovoljno je obnoviti je i restaurirati a ne ulaziti u varijantu od Beograda ka Prištini preko doline Toplice i Niša, izričit je naš sagovornik.

Po njemu, pitanje je da li Kragujevac kao grad, pre svega njegova stručna i politička javnost uopšte reaguje na to. Izgleda „standardno” – nikako.

Dugogodišnji rukovodilac Direkcije za urbanizam i izgradnju i autor više zapaženih knjiga iz oblasti urbanističkog razvoja našeg grada dr Trifunović, podseća da je Kragujevac u potpunosti bio „zaobiđen” i u prvom Prostornom planu Srbije koji je rađen 1994. godine.

Tada su prvo stručnjaci iz kragujevačke Direkcije napisali pismo predsedniku opštine i lokalnim vlastima. Gradsko rukovodstvo na čelu sa Živoradom Nešićem Džadom usvojilo je njihove primedbe, stalo iza njihove inicijative i odmah reagovalo na političkom planu. Uspevaju da dobiju političku podršku tada vladajuće partije SPS-a.

Branislav Ivković, ministar za urbanizam i građevinarstvo u vladi Mirka Marjanovića posle više odbijanja pristao je da ih primi na sastanak sa dr Dimitrijem Perišićem koji je vodio tim koji je radio prostorni plan Srbije. Trifunović i danas rado prepričava anegdotu kada je Nešić Džada na jednom takvom okupljanju zapretio Ivkoviću „mi ćemo tebe da smenimo”. Stručni elaborat ljudi iz Direkcije je predat tadašnjem predsedniku vlade Mirku Marjanoviću, a njihove primedbe su ušle u prostorni plan Srbije.

Šta danas ovaj pružni pravac znači nama u Kragujevcu, koga su u potpunosti auto putevi već zaobišli.

  • Svakome je jasno da nas kao grad zaobilaze svi putevi koji se u ovom trenutku ili već grade ili planiraju. Stručna lica koja se time bave, morala bi prva da reaguju. Da napišu smernice aktuelnim gradskim vlastima koje bi trebale da su politički faktor i imaju prolaz u Beogradu u „centrali”. Ta dva faktora su presudna za dalju sudbinu ove pruge. Oni koji znaju i oni koji to mogu, narodski rečeno da „proguraju” i obezbede pare za njegovu realizaciju, tvrdi Trifunović.

On napominje da sve vlasti pričaju kako je glavni faktor razvoja auto put i saobraćajne komunikacije, jer ni jedan strani investitor neće ni da se pojavi u sredini u kojoj ne postoji takva infrastruktura.

Po njemu realizacija ovog pružnog pravca na kojem bi se Beograd i Šumadija se povezali sa Kosovom je i istorijska osovina razvoja našeg naroda i države.

  • Pa, zašto je i Sveti Sava „gurao” dolinom Ibra, podseća on, dodajući da se samo tako razvijaju ozbiljni regionalni pravci i centri, a ne kao naš grad koji deonicu auto puta ka Batočini radi „još od vremena Bore Petrovića”.
  • Neophodan bi nam bio i auto put koji bi istom trasom išao preko Kragujevca, Kraljeva (koje je takođe zaobiđeno) dolinom Ibra do Kosovske Mitrovice sa (krakom ka Crnoj Gori) do Prištine. Većina ljudi izbeglih sa Kosova živi danas u Kraljevu i Kragujevcu a i kompletna trgovina se odvija danas ide tim putem, navodi on podsećajući („šta god ko o njemu misli”) šta je Velja Ilić uradio za Čačak („proguravši što niko nije”) napravši od njega saobraćajni centar ovog dela Srbije. Naspram njega po pitanju saobraćajne infrastrukture Kragujevac je potpuno nevidljiv.
  • Ne upuštajući se u politikantske kalkulacije, jer idu izbori i svi lažu, ovaj pružni pravac će se raditi i mi ne smemo da ga ispustimo. U tom je ključna uloga lokalnih vlasti a koliko imamo šansi, pa onoliko za koliko se izborimo, zaključuje on.

A, sudeći po dosadašnjoj agilnosti lokalnih vlasti i njenom učinku i uticaju u beogradskoj „centrali” i ostalim centrima moći „ta rampa je odavno spuštena” i kunjamo na „slepom koloseku”.

Tagovi:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.