ZDRAVKO PONOŠ: DEŠAVAJU SE „NEZGODNE“ STVARI U TRGOVINI ORUŽJEM

Politika Video

Pre neki dan je visoki funkcioner Srpske napredne stranke rekao da je Zdravko Ponoš po „nalogu NATO uništavao vojsku“. Ovakvu reakciju isprovocirala je izjava potpredsednika Narodne stranke da je „učešće u Vučićevoj šaradi isto što i igranje predstava nemačkim vojnicima do oslobođenja Beograda„.

Ova, ali i druge izjave nekadašnjeg načelnika generalštaba Vojske Srbije ostavljaju utisak da je reč o jednom od najupornijih zagovornika ideje bojkota na srpskoj političkoj sceni, pa razgovor sa Zdravkom Ponošem počinjemo pitanjem – može li bilo šta da se dogodi do proleća 2020., pa da i opozicija okupljena u Savezu za Srbiju učestvuje u izbornoj kampanji?

  • Može. Ali u nekoj drugoj izbornoj trci. Za učešće u ovakvim izborima nema više vremena, niti režim ima volju da bilo šta promeni, što je demonstrirao na izborima i Medveđi. To se videlo i u razgovorima koji su vođeni na Fakultetu političkih nauka, to se vidi iz izjava prvaka Srpske napredne stranke, iz Vučićevih javnih nastupa. Ali, biće uslova za neke druge izbore, za koje ćemo se izboriti, između ostalog i bojkotavanjem
Da li se plašite da bi bojkot mogao da postane cilj, a ne sredstvo?
  • Cilj političkih stranaka je da utiču na društvene procese. Bojkot kao cilj obesmišljava rad političkim partijama. Bojkot je sredstvo da se jednog dana odigraju regularni izbori na kojima se učestvuju, uđe se u Skupštinu, koja će da bude pristojinija…
Ima li Savez za Srbiju strategiju, korak po korak?
  • Korak po korak nije strategija. Ovo je taktika. Bojkot bi trebalo da pomogne promeni situacije u Srbiji. To nije samo odlazak režima Aleksandra Vučića, ali je najbitniji element. I do toga se dolazi bojkotvanjem svega onoga što nije  demokratija, što nisu institucije. Ovaj režim je uništio institucije, ravrgao demokratiju… Mi smo sada u ranoj fazi višepartizma. Vraćamo se unazad. Činjenica da je režim pristao da razgovara, pokazuje da su i oni svesni da ovo više nije demokratska država. Drugi razlog je što im je potreban legitimitet za odluke koje treba da donesu i koje su deo obećanja koja je Vučić nekome dao kada je dolazio na vlast. A taj legitimitet ne može da mu da fingirana opozicija.
Predsednik Narodne stranke Vuk Jeremić rekao je nedavno da će početi „borba za dušu opozicije“. Zar sada već nije izvesno koje političke partije će bojkotovati izbore?
  • Postoje politički akteri koji sebe nazivaju opozicijom. Borba za dušu opozicije je borba za dušu birača… Zar bilo ko veruje da Vučić može da se promeni na bolje? Za ovih sedam godina, od momenata kada je glumio smirenost, staloženost i probao da flertuje sa intelektualcima, građanskom Srbijom, do danas da se on samo vraća u svoje prirodno stanje – najboljeg Šešeljevog đaka.
  • Sada je najvažnije da generišemo pozitivno raspoloženje prema bojkotu građana Srbije, a mislimo da je to izraz jednog dela građana. I nije zadatak nas koji smo se opredelili za bojkot, da ubeđujemo druge da to treba da radimo.
Može li se pretpostaviti da li će Pokret slobodnih građana ići u bojkot, ili ne?
  • Ne mogu da gledam u pasulj. Izuzetno cenim mnoge ljude koji su u Pokretu i verujem da će biti na pravoj strani. Ali, to je njihova suverena odluka. Ne vidim da bi toj odluci trebalo da doprinose razgovori o tome kako će izgledati ponedeljak, ili bilo koji dan posle izbora.
Mogu li političke partije, koje se opredele za bojkot lokalnih i parlamentarnih izbora, u uslovima medijske blokade, i bez novca koji bi dobile iz budžeta, da prežive?
  • Neće to biti lako. Oni koji se opredeljuju za učešće na izborima, verovatno su motivisani i razlozima finansijskog opstanka. Jer, nemoguće je da se opozicija ovog trenutka finansira iz, recimo, donacija, zato što se vrši ogroman pritisak na sve koji su spremni da pomognu rad opozicionih stranka. Mi, koji smo se opredelili za bojkot izbora, nemamo nikakve empatije za one koji razmišlaju da bi zbog toga trebalo učestvovati na izborima. Uspeh bojkota će se, međutim, meriti time kada će se desiti regularni izbori. Verujemo da neće trajati dugo.
  • Ovo je kao odlazak u gerilu. Neće tamo biti prasetine. Neko će da jede gibanicu, možda i korenje, ali će jednog dana časno moći da se vrati i kaže – mi smo tu.
Da li postoji nekakav plan – čime ćete prosečnog srpskog birača ubediti da na dan izbora ostane kod kuće? Kako mislite da probudite svest o odbrani demokratskih principa, ukoliko mu, recimo, s druge strane „visi“ pretnja otkazom, čak i u privatnoj firmi, ako ne glasa?
  • Ljudi u javnom sektoru su podložni strašnom pritisku. Društvo je dovedeno u takvu situaciju da neki ljudi izlaze i glasaju za određenu listu zbog litre ulja ili kilograma šećera. I to samo pokazuje u kakvom mi suludom ambijentu živimo. Neće biti lako. Zar ne vidite da ovaj režim živi po Šešeljevoj matrici: hajde da živimo podjednako, imamo hleb za dva dinara, nakon što smo sve uništili.
Izjavili ste da su za neke sledeće izbore „potrebni pregovori vlasti i opozicije“. Zar ih niste i sada imali?
  • Trebalo je da to budu pregovori, a ne ćaskanje. Razgovori na Fakultetu političkih nauka bili su tako organizovani da omoguće legitimnost Vučićevog vladanja Srbijom…
A što ste, onda, učestvovali?
  • Zato što smo, u skladu sa Sporazumom s narodom, imali obavezu da sve pokušamo. Ovim smo pokazali da Vučić ne može da se popravi. Bolje će biti kada režim bude bio pritisnut uz zid da pregovara.
Svaki prosečan gledalac bilo koje televizije u Srbiji zna kako izgleda bar svaka druga kocka na Trgu republike u Beogradu. S druge strane, u Srbiji je ukinuta lokalna samouprava, opštine i gradovi se zakonima koji se usvajaju u Skupštini Srbije potpuno razvlašćuju, a da beogradocentrične opozicione stranke to ne primećuju. Kakav je stav Narodne stranke prema lokalnoj samoupravi?
  • Narodna stranka je od početka postavljena tako da smo posvećeni decentralizaciji i razumevanju činjenice da građanin živi svoj život u svojoj lokalnoj sredini. I svaka politika je lokalna. I odnosi na Bliskom istoku, i izbori u Americi, odražavaju se na život čoveka u lokalnoj sredini. Kocka na Trgu republike je toliko vidljiva, jer su tamo mediji prisutniji. Za vas u Kragujevcu je najvažnije to što živite u gradu koji je jedan od najvećih od Beča do Istambula i koji je potpuno urušen za ovih nekoliko godina vlasti. Ovo je bio grad sa velikim brojem zaposlenih, sređenim ulicama, grad kulture…
Jednom ste izjavili da je Savet za nacionalnu bezbednost zapravo bezbednosni rizik za Srbiju. Sudeći po naslovima u tabloidima, Srbija je trenutno najveća vojna sila na Balkanu, koja se stalno naoružava. Kako ocenjujete trenutno stanje u Vojsci Srbije?
  • Nisam protivnik racionalnog, razumnog naurožavanja Srbije, odnosno modernizacije. Svaka država mora da garantuje bezbednost svojim građanima, a to se radi tako. Na žalost, naoružavanje polovnom opremom, politizacija toga, korišćenje svakog povoda da se generiše loša atmosfera u regionu je odlika ove vlasti. Kad pošaljete delegaciju kadeta mladih oficira, kadeta u Jasenovac, na način na koji je to uradio Vulin, bez oficijelne najave, kroz zvanične kanale komunikacije preko naše ambasade u Zagrebu, na kroz Crkvu, naročito kada šaljete ljude u uniformi, zloupotrebili ste nešto što niko nikada ne sme da zloupotrebi – sećanje na žrtve, na stradanje srpskog naroda i mnogih drugih u Jasenovcu.
  •  Reč je o zloupotrebi koja može da doprinese jačanju nacionalizma u Hrvatskoj, a u pitanju direktna saradnja Vučićevog režima Kolindom Grabar Kitarović pred izbore u Hrvatskoj. U funkciji toga je bila i njegova poseta Drvaru ino što je tamo govorio. Na stranu što je tamo delio pare, kao da mu je ćaća ostavio. To su pare građana Srbije.
Stiče se utisak da se uoči izbora i u Srbiji i u Hrvatskoj namerno raspiruje nacionalistička retorika, jer to pogoduje i jednom i drugom režimu.
  • To što je Vučić na taj način ponizio pripadnike Vojske Srbije, pomogao je desničarima u Hrvatskoj pred te izbore, A pred sledeće izbore možemo da očekujemo takvu pripomoć iz Hrvatske.
Nedavno je se pojavila informacija da se oružje iz Srbije pojavilo u Jemenu. Ima li razloga da se veruje u te napise?
  • Pre nekoliko meseci ukazivali smo da se dešavaju vrlo nezgodne stvari u oblasti trgovine naoružanjem, koje je delikatno pitanje. I podrazumeva da ozbiljne države poštuju međunarodne sporazume, da se poštuje embargo kada postoji… Nije to embargo na hranu. To je embargo na oružje. Da se obezbedi određeni nivo transparentnosti. Važno je da se suzbije korupcija u toj oblasti, zato što je to oblast u neuređenim sistemima začas sklizne u korupciju. A to se dešava u Srbiji.
  • Sinoć je na jednom sajtova produbljena priča u kojoj se vrlo argumentovana govori da je srpsko oružje stiglo islamističkim grupama u Jemenu, gde se dešava trenutno najveće stradanje civila na kugli zemaljskoj. Oni stradaju od srpskog oružja. Ono je stiglo preko posrednika, iza kojih stoje, ili su građani nekih moćnih zemalja. Ali je to naše oružje. Zanimljivo je da je kanal kojim je to oružje krenulo iz srpskih fabrika firma u kojoj je jedno od vodećih imena otac ministra policije Nebojše Stefanovića.
  • Imate oca koji je bio neuspešan kafanski muzičar, imate sina koji je bio neuspešan student na par fakulteta i po diplomu došao na biletarnicu Sava centra. Nisu odjednom postali toliko pametni da postanu veoma uspešni trgovci oružjem u svetu. Bojim se da iza toga stoji neko mnogo ozbiljniji. U konkretnom slučaju – sam vrh države i čovek koji je na čelu ove države. To ne sme da se radi. Bez obzira što misle da to rade za dobro svojih odnosa sa nekim ko predstavlja silu.
Razgovarao: Nenad Živadinović

Tagovi:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.