Đorđe Belamarić o izbornim kampanjama na društvenim mrežama

Društvo

Politički analitičar, Đorđe Belamarić, u intervjuu za Glas Šumadije govorio je o izbornim kampanjama na društvenim mrežama

GŠ: Kada počinje izborna kampanja?

ĐB: Nova Izborna kampanja počinje onog trenutka kada se zatvore biračka mesta. Tada partije i kandidati kreću u novu kampanju. Poruke koje pošalju u večeri objavljivanja izbornih rezultata su i zvanični početak nove kampanje.

Oni koji su pobedili na izborima moraju da ispune izborna obećanja, jer je to jedini način da sačuvaju kredibilitet i poverenje birača za sledeće izbore. Naravno pobednici će tokom mandata morati da razmišljaju o sledećim izborima i da pripremaju nove politike i nova obećanja koje će predstaviti biračima.

Oni koji su izgubili izbore, takođe započinju sledeću kampanju tako što (kao i pobednici) urade analizu izbornog neuspeha. To je jedini način da se greške ne ponove i za četiri godine. Poraženi na izborima svoju kampanju će voditi pre svega na kritikama politika koje sprovode izborni pobednici, na potenciranju njihovih neispunjenih obećanja, ali još važnije na definisanju novih politika koje će predstavljati alternativu i razlog zašto za njih da se glasa na sledećim izborima. Opozicione partije bi morale da rade i na izboru novih kandidata za sledeće izbore.

GŠ: Na koji način političari sebe predstavljaju na društvenim mrežama – javna ličnost, političar ili „običan čovek“?

ĐB: Svaka političarka i političar već imaju izgrađen imidž, identitet. Među biračima su prepoznati po određenim vrednostima koje zastupaju. Uz to njihove partije zastupaju definisane političke programe i komuniciraju sa određenim ciljnim grupama. Na osnovu svega ovoga politički komunikacioni konsultanti određuju i taktike i alate za komunikaciju. Naravno često se javlja potreba za tzv. rebrendiranjem kandidata, posebno posle poraza na izborima. Tako smo u Srbiji imali 2008. godine školski primer promene imidža, identiteta i novu izgradnju kredibiliteta sada vladajuće SNS. Kod odluke kako će biti predstavljeni kandidatkinja ili kandidat, liderka ili lider stranke, od presudne je važnosti uzeti sve ove činjenice u obzir.

Ukoliko kandidat želi da gradi imidž čoveka iz naroda, onda treba da koristi i odgovarajući alat za komunikaciju, a to u ovom momentu na primer nije Twitter, već bi bila pogodnija dogovorena kombinacija nekih drugih mreža i kanala. Naravno, taj alat treba da bude u skladu sa osobom koja ga koristi za komunikaciju sa biračima. Tako na primer ne može svaki čovek da koristi Twitter jer jednostavno nije osoba koja može u toku dana da objavi više tvitova a da oni budu baš „njegovi“. Najbolji primer za to je Boris Džonson, premijer Velike Britanije koji koristi Twitter i u svakom tvitu se vidi da je to stvarno on. S druge strane imamo i primer kako jedan naš političar pokušava da koristi Tik Tok, ali se vidi da to nije on i da njegovi postovi nisu iskreni. 

GŠ: Šta se od društvenih mreža najčešće koristi kod nas, šta u okruženju?

ĐB: U Srbiji, kao i u regionu, i svuda u svetu najviše se koristi Facebook. To je platforma koja još uvek ima najveći zahvat u biračkom telu svuda u svetu. Kada tome dodamo da je Instagram deo Facebooka, kao i WhatsApp onda je jasno zašto FB i dalje drži primat.

Kada hoćete da plaćate svoju kampanju na ove dve dominantne platforme imate ogromne mogućnosti da precizno targetirate birače, zatim da ih još preciznije segmentirate i to geografski, demografski, po interesovanjima, na osnovu toga ko su im prijatelji, šta oni gledaju na ovim platformama…Ta preciznost isporuke političke poruke je uz sadržaj postova ključ uspešnog korišćenja društvenih mreža u političkim kampanjama.

S druge strane, uslovno rečeno „novije mreže“ kao što su Linkedin ili TikTok, daju mogućnost da se dopre do velikog broja ljudi, ali zahtevaju i birane sadržaje prijemčive za ljude koji su na ovim mrežama. 

GŠ: Koja traži najveći angažman, koja najviše košta?

ĐB: Nije više moguće raditi kampanju na samo jednoj društvenoj mreži. Za ozbiljnu digitalnu kampanju potrebno je da se izgradi čitav digitalni Eko sistem čija je baza sajt na koji su „linkovane“ i ostale platforme. Zlatno pravilo je da se za svaku kampanju pravi novi digitalni Eko sistem.

Za digitalnu kampanju nije potrebno mnogo ljudi u poređenju sa drugim delovima kampanje. Svakako mnogo manje od broja koji je potreban za kampanju od vrata do vrata, telefonsku kampanju, štandove i slično… Ipak to nisu volonteri koje svaka stranka ili kandidat imaju. Za digitalnu kampanju za grad Kragujevac potrebno je na primer dvoje ljudi koji tehnički upravljaju svakom od platformi. Oni postavljaju sadržaje, rade targetiranje i plaćanje reklama na osnovu odluka i naloga šefa komunikacija te kampanje. Potrebno je još desetak ljudi koji se bave live komunikacijom sa biračima koji „reaguju“ na postove. Već desetak godina se postavlja pitanje na šta treba više trošiti, na digital ili na TV? Za mene je digital novi kralj kampanje. Ali šta je kralj bez kraljice? U ovom slučaju kraljica bi bila sadržaj koji objavljujemo na društvenim mrežama. Da bi se produkovao odličan sadržaj, u timu tokom svake kampanje treba da budu obezbeđeni fotograf, snimatelj i brza montaža. To je neophodno ako želite pobedu na izborima. Da bi u toku kampanje kreirali osećanja birača, produkcija sadržaja mora da bude brza i ofanzivna. Pored ovih ljudi potrebno je da se bar jedna osoba bavi isključivo definisanjem onoga što se snima, šta se govori, koje fotografije idu na mreže, šta se montira, koja platforma se koristi za određeni sadržaj, koliko se plaća reklama, koje su ciljne grupe…

Produkcija sadržaja je najskuplji deo kampanje.

Na društvene mreže se može potrošiti onoliko novca koliko imate, ali ovde hoću da dam jedno poređenje. Za 1000 evra možete da štampate 100.000 letaka. U ovaj budžet nije uračunat dizajn, pisanje teksta, profesionalne fotografije, ali ni trošak za volontere… uz to probajte da izračunate koliko vam je ljudi potrebno za podelu 100 hiljada letaka i za koje vreme to mogu da urade. Kada podelite letke, ne znate kako su ljudi reagovali (lajkovi), kako su komentarisali, ni da li su možda taj letak dali nekome (sherovali).

Ako npr napravite letak za odgovarajuću društvenu mrežu FB i platite reklamu 1000 evra, neće vam biti potrebni volonteri za podelu; jednim klikom ste sve poslali ka biračima, a znaćete sve o osobama koje su lajkovale, komentarisale i podelile post. I da, za 1000 evra, vaš post će videti 50 hiljada birača, a ako je sadržaj dobar, imaćete i do 25 hiljada lajkova, komentara i deljenja.

Poslednjih godina reklamiranje preko Googla postaje sve zastupljenije, pre svega zbog izuzetno niske cene. Za displej (prikazivanje letka) kampanju preko Googla za 1000 evra možete imati preko milion prikazivanja, ali je tu svakako manje uključivanje ljudi jer nema lajkovanja, komentrisanja i deljenja.

Tagovi:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.