DNEVNIK U DOBA KORONE: „UTAKMICA” DOK JOŠ TRAJE VLAST OD SEBE SVE NAJGORE „DAJE”

Doba korone Društvo
Dan četrdeset i prvi – 23.04.2020

Na „izlasku” iz sedme nedelje korone (u nas) Svetska zdravstvena organizacija upozorava (ne samo nas već čitavu planetu) da će „ovaj virus još dugo i puno bitisati sa nama”. Sve je očiglednije da to „nije prazna pretnja” već surova realnost. E, sad ljudi vreme pandemije i „ograničenosti (i, ogorčenosti, jeste) kretanja” što kaže naš narod „ubivaju” na različite načine, ko kako zna i ume i „koliko je u mogućnosti”. Evo na primer ministar Rasim Lj. pošto je osigurao „dotok” limuna u dućane (ima i još pojeftinio) mogao je zbog „poštovanja mera” i „protokola” dakako da „oslobodi” one umetničke potencijale u sebi koji su samo čekali „84 sati slobode” pa da zablistaju punim sjajem. Tako je nastala (potpun Ljajićev autorski projekat) u „umetničkoj radionici” ministarskog kantautora antologijska hit pesma „Sedi kući i savi se” i povodom (dobro, možda i ponešto drugo ali to pod B i C) tog kultnog uradka R. Ljajić odgostova na Servisu nacionale u emisiji koja baštini plameno ime poput one kineske laboratorije (jeste, ta što se zove k’o u Džems Bondu) i predstavi je raspamećenoj masi obožavalaca željnih kultur-umetnosti u doba pošasti. Ekipe RTS-a, Pinka, TANJUGA i ona tri klozetoida odmah izvestiše da „opozicija politizuje umetnost” pa i ovu svevremensku „živu klasiku” aludirajući što vlast odmalena uči mladež da „se savija”. A milionski auditorijum se uhvati za glavu poraženu činjenicom da je ovogodišnja Evrovizija odložena jer realno „pobeda je bila već tu”.

Ne očajavajmo, sposoban je stvaralac Rasim Lj., predaja nije opcija ni kada su u pitanju „lake note sa ozbiljnom porukom” (angažovana umetnost) pa, tako ni limuna nije bilo pa se „stvorio”. Oživeće ponovo San Remo, Opatija, Beogradsko proleće, Ilidža i Vudstok.

Svoj raskošan literarni talenat R, Ljajić (multiskiler) pokaza i dokaza i mišlju da su u Doba korone „male prodavnice odigrale veliku ulogu” overivši u samo jednom nastupu na RTS-u i svoj raskošan poetski ali i ništa manje aforističarski dar.

Kad smo kod umetnosti Narodni muzej u Beogradu (prvi poslušali preporuku vlade o reopeningu grande) radi od danas u terminu od 10 do 14 sati, a termin za penzionere biće pasent u samo njima tada dostupnoj „Noći muzeja”. Rukavice i maska obavezni. Ne samo u „Noći muzeja” već uvek.

Sa kluturnjačkih prelazimo na sportske objekte. Niška hala „Čair” od danas „opustela” (svi izašli, Bogu hvala) i stavljena u stanje „pripravnosti” i „mirovanja” i baš iz sportskog Naisa svojim omiljenim soptskim žargonom preko N1 nam se javlja epidemiolog Tiodorović sa rečima: „Vodimo u prvom poluvremenu ali moramo da pazimo da protivnik ne preokrene rezultat u drugom”, veli on, znajući da smo sportska nacija i da ćemo tako lakše shvatiti njegovu pouku da moramo glede kovida da i dalje budemo „na punom oprezu i pripravnosti”. Njegovo upozorenje naročito se odnosi na već dosadne i (pre)uporne ljubitelje mora i plažnih odmora kojima poruči (sasvim zdravorzumski) da „holiday on the beach” nikako ne planiraju u junu i julu – a, u „prevodu” ni posle, jer zemlje čiji budžeti zavise od turizma, posebno letnjeg, „friziraju” podatke kako bi „povadili sezonu”. Njegov kolega p.p.P. Kon to uprosti ovako kao dvostruko (kontra)produktivno pojasnivši: „Em ćete da se zarazite vi tamo, em ćete da ponovo donesete virus ovde”, a pod(s)taknu se i pitanje da li će revnosne letovaldžije morati po povratku u zemlju da odborave (post holidej) terminčić u karantinu i većina ih se odmah seti da je keva (baba, tetka…) tu negde „zaturila onaj vaučer za banju”… Treća iz ove kriznoštabske trilogije doktorka Darija K.T. bez upliva slenga sa sportskih borilišta i još manje politizacije, kako i dolikuje jednoj dami, samo lapidarno (do)reče – epidemija još nije gotova!

Pa, kakvi crni gotova kad Vučić (dobro, ajd i Vulin) otvara novu bolnicu na Karaburmi. Ovaj matine (prepodnevni kako dolikuje, ne predsedniku, već matineu) performans bi upriličen, naravno zbog (pred)izborne kampanje ali pod okriljem i „izgovorom” Dana vojske Srbije (kad je podignut Drugi ustanak) i naravno brige za opštenarodno zdravlje. Jedan moj prijatelj još (o)davno je „krstio” Jutarnji program RTS-a genijalnom sintagmom „Zlo na sabajle” i ono nam se ovom (kao i svim ostalim) prilikom (pri)kaza u svojoj punoj „raskoši”. Još od ranog jutra Vulin po studiju „zagreva”, „kuva”, „prži”, „vari”… ono što bi se reklo „pravi atmosferu”… Nekada su za tu „pojavu” odgajivači papkara imali izraz „veselin”, ono „kreator ambijenta”… ali na kraju se uvek pojavi „ajgir” da „svrši” (adekvatan termin) posao. U ovom slučaju ajgirska počast pripada A.V.-u ali Prvom.

U susret lepom, zaista, prolećnom danu okupila se ekipica u dvorištu VMC Karaburma gde i mi putem direktnog prenosa prisustvovasmo još jednom čudu otvaranju „privremenog objekta za narednih 30 godina”. Svečanost ovog trenutka i Dana vojske ne želimo da kvarimo opaskama da kod nas ti „privremeni objekti za višedecenijsku namenu” postoje od kad ’oćeš: BG bus stanica, ona glavna imala je taj začudni „status” decenijama (do lane, cirka), ova naša KG ima ga još uvek baštini, ali da ne budemo maliciozni na ovaj objedinjeni praznik graditeljstva i militarije.

Ovom prigodom iz prenosa saznasmo da je i danas ustanak, jedinstven u svjet (borba protiv korona virusa) ali i da je naša armada jedan od „stubova zemlje” (postoji odličan britanski roman i istoimena serija ali se odnosi na graditeljstvo hramova).

Predsednik A.V.- nas u ovom prenosu lično izvesti o paleti boja odaja u ovom objektu, zahvali se neimarima (kojima njegova administracija umal ne naplati PDV za ovaj humanističko-graditeljski podvig) i naglasi da će nam takva „zdanja” biti neophodna kada se korona (po)vrati u sezoni jesen-zima. Epidemija se sada „smiruje” pouzdano poruči prezident A.V. posle uvida u sinoćnje testove i jutrašnje rezultate ali će nam bolnice biti neophodne u „nekoj sledećoj prilici” koja sad, kako se on – nada, neće „više iznenaditi”. Pošteno.

Na licu mesta saznadosmo i sledeće činjenice (ovim redosledom) koje nas ne ostaviše ravnodušnim: prvo – da imamo svoju glavu (da li baš svi? al’ ajde), drugo – da će nam deca biti izuzetno dugovečna (jer za 300 godina neće morati da vraćaju dugove koje A.V. i njegovi nisu ni napravili – blago njima, deci naravno) i treće da doktor Kon (a, pokazalo se da A.V. ima uvid) nikada nije glasao za stranku na čijem je predsednik čelu (ima vremena)… Takođe beskrajno trebamo da budemo zahvalni Evropskoj uniji jer je sam ON lično sa njima (EU) konačno dogovorio kvote za naše malinare (možda je danas i Dan malinara – kada su prvi put blokirali puteve, a?), dobismo i okvirne informacije „da će parlamenta biti” (a, nas?) i da će se naš zdravstveni sistem ubuduće „osnaživati” i „upunjavati” po sistemu „leopardove kože” (primeren izraz – dan vojske je , majku mu!).

Da ne bi gubili vreme na odluke Kriznog štaba i struke Vučić nas, onako, ortački (dojavica) informisa da će narednog vikenda karantin trajati od petka u 18 sati do ponedeljka u 5 ujutro. I da će biti „repete” za uranački (nekada i udarnički) 1. maj. Poruči A.V. da sluša ON lekare, a bogami deluje i „oni NJEGA”.

U pozadini u stavu pretorijanskog gardiste (sa kombineom u kombinaciji slavnih pretorijanaca, daškom nindža stila – maska, i jedva primetnim, diskretnim tačom kavalerije feldmaršala Kutuzova) i A.V. Drugi – Vulin i onako, ne preteran „buketić” pratećih oficirskih kadrova. Ova branč (za doručak prekasno za ručak prerano) promocija Vučića, bolnice, Vulina i Dana vojske (tim redom) bi donekle i podnošljiva dok ne počeše zloglasna novinarska „pitanja” koje nije da nismo očekivali ali da budu baš toliko „crna” i harangistička u podilaženju režimu i SNS-u (ej na dan vojske i budući praznik svemalinarskih kvota) e, za to nas ni pandemija (i sve ove godine pride) nisu mogli da pripreme. Reč (bukvalno, jer oni ne pitaju već mitinguju) uze „Zlopink” otelotvoren u „prvoj dami pseudožurnalističkog beščašća u nas”, zloj vili Grdani – Gordani Uzelac. E, Gordana, Gocika, Goca, Gogili, Gocebo – šta ispriča?! Kao iz nekog teftera (svi oni koji su joj dali korpu ili odbili zahtev za prijateljstvo na „fejsu”) do tančina u ime pobroja i izdeklamova sve opozicionare (dobro nas podseti, mnogi su i sami sebe zaboravili) koji rade protiv opštenarodnog zdravlja i podrivaju temelje (ne mogu da kažem stubove – dan im je) same zemlje (misli se na A.V.-ovu Srbijicu ne na planetu, ali nikad se ne zna, tek je u toku drugo poluvreme) i navede sve njihove „grehe” usmerene prema lekarima (mahom onim pridvorskim) i nastavi sa „spontanim odstrelom” svih neistiomišljenika SNS-a i njenog gazde svetski priznatog hećima iz oblasti „ozonjavanja”. Džabe iz sveta upozoravaju da su novinari u nas sve ugroženiji i da se (pro)vladini mediji bave isključivo istrebljenjem opozicije i nezavisnih medija a ne korone i virusa, jer reč uze neki Željko iz TANJUG-a. E, Žeks, Žekulica, Žeka, Žeka… i on „bljunu” po svemu onome što mu sam A.V. i njegove „mere” nisu svete, pa se do’vati izbora (on, Žexi, ne Vučić, tipuje na Vidovdan). Pitanja behu toliko grozna da i sam A.V. lično na njih ne odgovori konkretno (neće on tu sada da politizuje) pa podeli sa svima nama tajnu da on „ima fantastičnu moć, koju ne može ni da nam opiše kolika je, da radi i bdije danonoćno nad svima nama (hvala mu) a da će na svoje protivnike „udariti” ja l za pet ili 25 dana čim bude „ovo” gotovo. Nek mu je sa srećom, ali možda nije trebalo da ofira svoj strateški manevar onako javno na TV, to je mogao da mu došapne svako od onih oficira iza njega, al kad bi smeo. A, i čega ima da se plaši (ne oficir nego Vučić) jer njime isključivo (ruko)vodi samo neizmerna ljubav prema svima nama a ne neki sadizam, kako mu spočitavaju. Posle bitke svi su generali, zaključi sam A.V. lično a generala zaista beše iza njega (valjda, maskirani su svi, sem Vučića, on neustrašiv k’o Lukašenko) postrojenih k’o čokanjčići u trafici netom iza samog generalisimusa Vulina.

Kad red dođe i na skudoumnu velikomućenicu (radi se o nivou zamućenosti svesti a ne stradanja za veru) „Rado, lepa Rado” iz našeg najdražeg prištevskog „Uniteda” koja podseti na naša stalna stratilišta NATO, RTS, KiM, sadašnjica… i poteže (sve)nacionalnu konsolidaciju i „Jedinstvo” pa makar ono bilo i prištinsko… mi se (do)setismo da je daljinac u takvim slučajevima mnogo veća, bolja i sigurnija prevencija nego (gas) maska i (čelične) rukavice. Tako i bi. Uf, (o)laknu nam.

A, dok Amerika, drugi dan za redom beleži preko dve hiljade mrtvih mi u Kragujevcu dopisujemo drugi dan za redom bez gužvi pred prodavnicama. To za banke i pošte još ne važi a danas je bila i ona socijalna pomoć za nezaposlene što je samo „uveličalo” (do neslućenih granica) ovu „proslavu”. Ma, to od svitanja „uredilo”. Koliko god da uraniš, mojne da se zanosiš i čestitaš samom sebi na ranoranilaštvu jer kad budeš prijehal na mesto čekanja tu će te već dočekati njih 20 do 30 cirka ranoranijih. Od kad i kako, brate? Da li su spremni već u pet do pet, pred izmicaj policijskog časa da se momentalno uključe u formiranje redova. Bankarski smo narod k’o da smo Švica. U pešačkoj zoni u centru u kojoj su redovi postali „zaštitni znak” i neka vrsta „avatara” u Doba korone, čeka se da se uđe i u „Laguninu” knjižaru. Red za knjige?! E, kad i to dočekasmo.

A, ljudi ima i to, po mnjenju struke, previše. Oseća se taj optimizam u zraku ili im je samo dodijalo da džonjaju po gajbi. I sve to cirkuliše, muva se, fluktuira (štono reče dr Darija K.T.)… Pripremaju se radnje, čisti, glanca, peru auzlozi da ublažavanje mera ne dočekaju musavi i umuzgani. Radi se i po gradu, asfaltiraju ulice (u sred radnog dana – mada je višednevna zabrana kretanja „majka” za tu rabotu), šiša trava, uređuju zelene površine i sade aleje cveća da „popuštanje” i „oslobođenje” (da li će da bude) dočekamo onako, baš, pic.

Oni što su patili za pijacama, dočekali ih ali promptno zanemeli kada su videli „cjena prava sitnica”. E, ko će Srbinu ugoditi.

I Park, jeste, onaj Veliki posećen. Baš. Šetači svih vrsta i fela: parovi (maldos’ ah mlados’), oni solo „t(h)inkeri”, vlasnici (i šetačice) ljubimaca, majke sa decom, mlade majke s bebama, omiljene ženske „AFŽ trojke” ono „unučica, keva i baba (ispod 65, natirlih), motoristi, kola i kolica… Tate i mame izveli naslednike na prvi, ovogodišnji korona đelato u sezoni… Pune klupice, puše se pljugice (i ne samo to, ali nismo mi puritanci) pa vazduh miriše na frišku travu „ovako” ili „onako”, sveže pokošenu ili sveže srološenu. Širok spektar plastičnih dvolitrenjaka pivdžana „poručuje” da je kraj epidemije i početak proleće definitivno tu a onaj „rep” epidemije može da šiba koliko ’oće. Deluje ova junošna mladež da će ga „oduva”. Razvezli (se) biciklisti svih kategorija, uzrasta, kilaže i „kubikaže”. Naravno, tu su i rekreativni sportaši (ultimativni dokonjaši) koji se lagano (ali u punoj „ratnoj” opremi) i polagacko „vraćaju” u formu. Jedna mamica odvela detence pravo na penjalicu. Ali, pre i posle svake „upotrebe” uredno mu dezinfikuje ručice alkoholom. O, kakav nebesko antagonistički (prednost marksističke naobrazbe) čin građanske (ne)poslušnosti i roditeljske (ne)odgovornosti.

U Kragujevcu za danas jedan novi oboleli od kovida. U Šumadiji ukupno 91 a u našem gradu sada 67 pacijenata. Na današnji dan u našem K.C.-u 97 stacioniranih bolesnik a sedam na respiratorima. Do sada je iz njega „ispraćeno” izlečenih 53 pacijenta: 23 iz Kragujevca, cirka 10 iz Aranđelovca i po jedan iz Batočine i Rače ali i oporavljeni bolesnici iz: Ćuprije, Rekovca, Paraćina, Svilajnca, Čačka, Novog Pazara i Ivanjice po jedan, petoro iz Kraljeva, po dvoje iz Raške i Kosovske Mitrovice. Bravo!

U Šumadiji sve velike kompanije i firme počele da rade i proizvode sem „Fijata” što kolege iz oblasti ekonomsko-automobilističkog žurnalizma „cene” kao razlog za „tihu zebnju” koja može da „preraste” u „katastrofične najave”?

E, kad smo kod kola od 27. aprila ponovo u našem gradu počinje da se naplaćuje parking. Optimizam oživljava u svakom segmentu života koji pokušava da oponaša „normalan”.

U zemlji borba se nastavlja ali ne i samo protiv kovida. Gradonačelnik Šapca Zelenović odgovorno tvrdi da je „vlast zaključala građane da bi zamaglili stvarnost. Po njemu „premijerka i ministar (nema veze koji, da vas ne zamaram, svi su „primus inter pares”) svojom nesposobnošću otežali našu borbu protiv kovida. Onaj „najvoljeniji” deo nacije koju je uzeo u protekciju (Zelenović, ne kovid) replicira (nesposobnom premijerki i ministrima, ne Zelenoviću) da „realnost zaraze ne opravdava šikaniranje staraca”. Ambasador Švedske (2.000 mrtvih do sada) tvrdi sa naslovnice „Danasa” da će „povratak u normalu trajati nekoliko godina”. Hm…, pa možda tamo, kod njih u Švedskoj. Ovde, pak (ne)normala nikada nije ni odlazila pa u šta i ima da se vraća.

Nemci u udarnom terminu na nacionalnoj televiziji upriličili efektan prilog koji ilustruje primer kako u pandemiji „pojedini režimi iživljavaju svoje diktatorske ambicije”. Pogađate kola je zemlja i čiji režim (o ambicijama i da ne govorimo) uzeta za „ilustrativan primer”? Pa, kako baš mi?! Što li?!

A, ti mediji što stalno trpe napadaje režimlija (i tabloida naravno) svakodnevno izveštavaju da zdravstveni radnici, na primer u Nišu, imaju skafandere samo za jednokratnu upotrebu i moraju da ih peru svaki put iako nisu predviđeni za tu vrstu „lične higijene” ili kako su zabranom kretanja prekršena ustavna prava građana, ali u Bosni. Stvarno Ustavni sud BiH doneo je istorijsku ocenu da je uvođenje zabrane kretanja tamošnja Vlada izvela protivustavno. I? I, ništa. Nisu doneli odluku kojom se ukida ta Uredna njihove Vlade niti bilo kakav drugi akt. Pa, majke mi čitav ovaj region kao d aje izronio iz nekog „sna” ali Lavkraftovog ili Brojgelovog.

I prvi dan onlajn testiranja malomaturanata prošao je (ne)slavno. Baš, onako, (pro)srBski… pade sistem, ne radi, prebukirano… Očekivano. Ipak, rad od kuće i onlajn edukejšn (po)rodili su jedan nov fenomen, koji nam odmah skrete pažnju – onlajn štrajk. Vrh! Samo nije baš do kraja jasno sprovođenje takve „obustave rada”. Da li svi istovremeno pogase rutere ili samo ustanu iz stolice i prebace sa na (za) TV?

Bi i struka u onom svom već svima poznatom terminu. Podatke saopšti prof. dr Zoran Gojković (toliko ga ishvalio A.V. u avliji VMC-a Karaburma) da neće p.p.P.Kon dugo da ostane jedini ordenovan, kol’ko za vidovdanske izbore, u tom timu. U poslednja 24 sata u Srbiji je preminulo još pet ljudi (četiri muškarca i jedna žena) i ukupan broj je za sada 139 mrtvih od kovida. Novih pacijenata je 162 a ukupno je do sada obolelo od korone 7.276 naših građana. Hospitalizovano je trenutno 3.477 a njih 96 je na respiratorima. Do sada je testirano skoro 51 hiljada „definicija slučaja” a ozdravilo je više od hiljadu. Zdravstvenih radnika zaraženih virusom je 622 na današnji dan. Po mišljenju struke trenutni pad „brojki” govori da virus slabi i da smo se „pridržavali” mera. Oba, po p.p.P.Konu koji smatra, a treba biti jasan i otvoren da „izlazimo iz ove situacije” ali da i treba ozbiljno razmišljati o povratku epidemije na jesen. No, kako on (pr)oceni trebamo se pripremiti za povratak u „normalan život” ali postepeno i da se to neće desiti onako baš „presečeno”. Upozorava i njegov kolega Radovanović, ali ne na ovim obraćanjima, nego „ovako” da ako se popuštanje mera sada „samo smandrlja” korona će se (po)vratiti još pre leta. Od Kona, da se ne zamarate i zavaravate dobismo potvrdu vikend karantina narednog i onog još narednijeg što baci u duboku žalos” sve one ljubitelje roštiljanja u flori i obožavaoce faune na ražnju. Pak Đurđevdan kao slava za p.p.P.Kona ne predstavlja nikakvu opasnost jer je radni dan i zbog policijskog časa niko neće stići ni da ode na slavu a kamoli da se vrati do „zabrane kretanja” pa se stoga na dan Svetog Georgija (naj)verovatnije neće uvoditi nikakve „posebne otežavajuće  okolnosti”.

(SLIKA 09) A, današnji dan je pres rezervisan za (pro)pitivače sa televizija i iz agencija. No, nemamo nakanu da prenosimo ona „mučilišta i (dan)gublišta” sa sesija koje je javnost (pro)zvala i (pro)zrela kao situacije gde se (pro)vladini tabloidi (pro)javljaju kao neka vrsta (iz)forsirane „moralne žandarmerije” a, i ko da po ko zna koji put (a, već drugi danas) sluša one frikove koji pitaju „a, kad cemo na mole?” ili „je l može za praznik rada guda i jaga u prirodi da strada?”. Epidemija, ne samo korone, još nije gotova. Kakvi crno gotova…      

Piše: Zoran Mišič            
Tagovi:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.