Dragocenosti i vredne stvari dr Dese Milosavljević Branković: Gde su zlato, kristal, dijamanti…

Grad Istraživanje

Doktorka Desa Milosavljević Branković, dečji lekar, i jedna od najvećih dobrotvorki i humanista Kragujevca u 20. veku. Doktorka je ugovor o poklonu za kuću potpisala 18. januara 1988. sa tradašnjim sekretarom Opštinske organizacije Crvenog krsta Ljiljanom Krstić, a jedna od klauzula bila je da Crveni krst počne da koristi kuću najkasnije tri meseca posle njene smrti.

Tako je i bilo. Doktorka Desa umrla je 31. maja 1991., u 91-oj godini, ubrzo potom deo njene kuće – poklona počeo je da koristi Međunarodni komitet Crvenog krsta, kasnije su se menjali i korisnici i namena, ali je od 2016. zatvorena, jer je neophodna sanacija.
Kuća je građena tridesetih godina prošlog veka, od čvrstog je materijala, značajne arhitektonske vrednosti i u podrumu, visokom prizemlju i spratu ima oko 230 kvadratih metara i dvorište od 9,5 ari. Delom je oštećena zbog prokišnjavanja krova, neophodna je zamena starih drvenih prozora i još što-šta, ali Crveni krst kao samostalna i nezavisna organizacija nema sredstava za sanaciju.

Međutim, posle objavljivanja teksta o kući Dese Branković Crvenom krstu javili su se donatori koji su spremni da priskoče u pomoć, ali o tome ćemo kada budu definisani i overeni svi neophodni „papiri“.

U ugovoru o poklonu kuće pisalo je da će se na ulazu postaviti ploča sa posebnim natpisom, a doktorka je posebno zahtevala da se u autentičnom obliku sačuva predvorje prvog sprata koje bi imalo karakter spomen prostorije darodavca. Tražila je da u ovom salonu ostane jedna vitrina, trosed, dve fotelje, dve stolice, stočić i luster, a da se u vitrini čuvaju sva njena odlikovanja i priznanja, kao i radovi koji se odnose na njen dugogodišnji rad u Crvenom krstu. 

Sudska presuda iz 1996.

Želje dr Milosavljević su ispunjene, spomen soba i danas je nameštena i opremljena kako je ona tražila, međutim posle njene smrti ostalo je nerešeno pitanje – šta sa ostalom zaostavštinom? Doktorka nije imala dece, niti bliskih srodnika koji bi mogli da budu zakoniti naslednici, a pošto je Crvenom krstu poklonila samo kuću i stvari iz svog salona, trebalo je odrediti kome pripada sve ostalo – vredan nameštaj u prostranoj kući, od starih stilskih delova i „raznih Lujeva“, preko ličnog nakita, dragocenosti od plemenitih metala, bogatog i skupocenog pokućstva, novčane ušteđevine, do velikog broja knjiga, umetničkih slika i svega drugog što je bilo u prostranoj kući. 

U jednom sudskom spisu ostalo je zabeleženo da je posle smrti dr Dese Milosavljević , 5. juna 1991. godine, ondašnji Opštinski sekretarijat za opšte poslove izvršio popis nepokretnih stvari u stanu u Ulici Vojvode Putnika broj 4 i da je u tome sačinjen zapisnik, ali nije poznato šta se kasnije desilo sa tim papirima.

Istovremeno su se neki doktorkini dalji rođaci koji su smatrali da imaju nasledno pravo nad njenim pokretnim stvarima i to pravo pokušali su da ostvare sudskim putem. Problem je bio što Desa Milosavljević nije ostavila nikakav testament, ni pisani ni usmeni, o tome ko nasleđuje njenu zaostavštinu, mada je pri kraju ugovora sa Crvenim krstom napisala da će „svoju pokretnu imovinu rasporediti ugovorom ili testamentom naslednicima radi njihovog namirenja“.

Sudski proces trajao je nekoliko godina i „Kragujevačke novine“ došle su do rešenja ondašnjeg Opštinskog suda „u predmetu raspravljanja zaostavštine iza smrti Branković Desanke“, koji je 3. januara 1996. godine potpisao sudija Živadin Simić. U sudskom rešenju piše „da su po Zakonu o nasleđivanju isključena lica koja su u ovom postupku isticala pravo nasleđa“, jer je reč o rođacima četvrtog „kolena“ i na kraju zaključuje: „Kako pok. Desanka Branković nije iza sebe ostavila zakonske naslednike, niti je ostavila testament, sud je zaostavštinu pok. Desanke uručio opštini Kragujevac kao zaostavštinu bez naslednika“. 

Najvažniji deo ovog sudskog rešenja jeste onaj u kome se navodi da se deo doktornike zaostavštine nalazi na čuvanju „u depozitu kod ovog suda“ (ne precizira se od kada), a to su štedna knjižica sa deset hiljada maraka i obveznice zajma za privredni razvoj Srbije u iznosu od 26.400 dinara, kao i drgocenosti velike vrednosti: broš od belog zlata sa dijamantima, broš – zlatnik sa likom žene, ženski pozlaćeni set, zlatan prsten, zlatni lančić, zlatnik sa likom Franje Josifa težine oko 50 grama i jedna biserna niska. 

Sud je, da ponovimo, čuvao ove dragocenosti, štednu knjižicu i hartije od vrednosti i rešenjem je zaključio da se sve to „predaje na korišćenje i upravljanje opštini Kragujevac“. U prvom pokušaju da saznamo da li je to učinjeno i kakva je sudbina ovog vrednog dela zaostavštine doktorke Dese Milosavljević Branković nije bilo rezultata, ali traganje se nastavlja.

Pokućstvo velike vrednosti

Doktorniku zaostavštinu, međutim, činilo je još mnogo toga što je posle njene smrti bilo na čuvanju u magacinu Gradske organizacije Crvenog krsta Kragujevca i to punih trinaest godina. Naime, tek 31. marta i 1. aprila 2004. godine obavljena je „primopredaja pokućstva pok. dr Desanke Milosavljević Branković koje je pripalo Skupštini grada Kragujevca“. Zapisnik o primopredaji potpisivali su Radoslav Jakovljević u ime Crvenog krsta i Dejan Krstić ispred Skupštine grada. 

Zapisnik sadrži čak 189 stavki raznih kućnih stvari i predmeta, s tim što je pod nekim brojevima predmeta, tako da ovaj deo zaostavštine ima više stotina najrazličitijih delova pokućstva, a „Kragujevačke“ su došle i do ovog dokumenta.

Mnogo bi se odužilo nabrajanje svega što je pripalo gradskoj upravi iz kuće Dese Branković i zato ćemo samo ponešto navesti. To su one osnovne kućne stvari: više ormara, ležaja, fotelja, stolova, stolica, lustera, tepiha, zatim peći na drva, električni šporet, frižider, televizor, kaljeva peć…

Međutim, doktorka Desa je živela skromno i mnogo je davala na razne pokućstvo – servise, komplete za hranu i piće, ukrasne predmete, i to veoma vredne. Navodimo samo nešto od toga: pozlaćeni escajg za desert (12+1), srebrni komplet za kafu, pozlaćena kutlača, komplet srebrnih kašičica, srebrni nož, komplet srebrni poslužavnik sa šest srebrnih časa… turski komplet sa kafu (fildžani, poslužavnik, ibrik, posudu za šećer, kineski servis za čaj, servis za ribu, više servisa za ručavanje, kineski servis za kafu, komplet za rakiju sa bordokom… veliki okrugli kristalni tanjir, činija i slanik, kristalni komplet (činija i šest činija za kompot), kompleti kristalnih čaša – većih i manjih, više kristalnih vaza… vaza sa kineskim motivima, ukras – devojka s psima, više svećnjaka, mermerni komplet za pisanje.

Veliki deo zaostavštine činile su knjige, koje su u magacinu verovatno bile u nekim paketima, pa su tako i popisane, a ukupno ih je bilo nekoliko stotina. Na kraju doktorka je kao veliki ljubitelj umetnosti u svojoj kući imala tridesetak slika – originala i reprodukcija – u različitim tehnikama, među njima i dva svoja portreta i nekoliko velikih goblema. Imala je slike Ljubice Filipović, Milivoja Maketa Tasića, Rajka Stojanovića Kosovca…

Nismo uspeli da utvrdimo kada je i kako Skupština grada preuzela ovu silnu zaostavštinu i šta je danas sa njom. Jedini odgovor dobili smo od slikara Maketa Tasića, koji je bio kratak i jasan:

  • Sve je to pokradeno. Nekoliko mojih slika koje su bile u kući doktorke Dese nikada nisam video posle njene smrti. 

Ipak, neprimereno je baviti se bilo kakvim pretpostavkama o sudbini stvari koje su bile svojina dr Dese Branković. Dok se ne istraži sve što je moguće istražiti,  „kopački“ posao biće nastavljen, pa šta „iskopamo“. Ovo je istovremeno molba Kragujevčanima koji eventualno nešto znaju o stvarima i pokućstvu velike dobrotvorke  – da se jave redakciji.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Žensko nasleđe Kragujevca i Pančeva” koji realizuju „Glas Šumadije” iz Kragujevca i „Pančevo Si Ti” iz Pančeva. Projekat je podržalo Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije.
Tagovi:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.