GRAD OKO KOGA KRUŽI AŽDAHA

Društvo Komentar

Grad koji slavi svetog Đorđa obavezao se na megdan i izlazak na crtu

 

Proleće na naše dane sleće, a đurđevak zeleni, pa sa njima, starostavnim kalendarskim krugom večnog vraćanja istog, dolazimo i na pitanja koja svake godine iznova aktualizuje Đurđevdan u Kragujevcu: kakva je veza našeg grada sa svetim Đorđem? Zašto Kragujevac svečano obeležava i proslavlja Đurđevdan i od kada se to tako čini?
Često, da bismo pojasnili šta jeste, najpre moramo otkloniti kodni šum i prethodno objasniti šta nije. Kodni šum nad temom svetog Đorđa u Kragujevcu stvara urbani mit o Đurđevdanu kao slavi grada. Samoupravni narod serbski, a osobito u Crvenom Kragujevcu (kako je Kragujevac s ponosom samog sebe nazivao za Titovog života i vakta), 90ih godina prošlog veka želeo je da opere ruke od sopstvenog komunističkog nasleđa. To da su starom režimu okrenuli leđa, i da više ne žele da imaju nikakve veze s njim, Kragujevčani su, ko i ostali Srbi, izrazili demonstartivnim obeležavanjem krsnog imena iliti slave, idiomskog znaka srpske pravoslavne tradicije. I kao što “oni koji nisu Rusi uvek malo presole“ sa rusofilijom, što rekao drug Lenjin povodom Gruzina Staljina, tako ga i tada samoupravljači presoliše sa srpskim svetosavljem. Sve je počelo da slavi slavu: i preduzeća, i ustanove, i sportski klubovi, i partije, i udruženja, i porodice. Rečju, svako pravno i fizičko lice, kao po direktivi, dobilo je svoje krsno ime. Otuda, kada je kragujevačka samouprava krajem tih 90ih počela svečano da obeležava Đurđevdan, za većinu nije bilo dileme: to je znači, sada, gradska slava.

Slava – porodično obeležje

To, međutim, nije tačno. U crkvenoj tradiciji Srba slava je prvenstveno, pa skoro i isključivo, porodično obeležje, praznik kuće, ukućana i njihovih predaka. Međutim, kako i hramovi obeležavaju datume svetitelja kojima su posvećeni, uobičajilo se da se svetac najstarijeg hrama u naseljenom mestu tretira kao slava toga sela ili grada. Tako je nastao običaj praznovanja litija, mesne zavetine, što je praznik i vizuelno prepoznatljiv po organizovanju procesije meštana iliti litije, po kojoj je i dobio ime. Kragujevačka zavetina je, kao što znamo, Duhovi iliti Trojice, praznik stare, Miloševe crkve. To je slava grada Kragujevca.
Obeležavanje Đurđevdana kao Dana grada Kragujevca je svetovni čin i nije u neposrednoj vezi sa pravoslavljem i crkvenim nasleđem grada. Takva veza može eventualno da se uspostavi naknadno, u tumačenju, tek kao sekundarna motivacija.

Naime, ova je đurđevdanska tradicija uspostavljena Odlukom Skupštine grada Kragujevca u mandatu čuvene Koalicije Zajedno. To je bila koalicija Srpskog pokreta obnove, Demokratske stranke i Građanskog saveza, koja je tih 90ih odnela pobedu u skoro svim većim gradovima i predstavljala je prvu demokratski izabranu vlast u Srbiji posle Drugog svetskog rata, koja ne potiče iz komunističke ideologije i organizacije. Nju su u Kragujevcu oličavali i predvodili Verko (Veroljub Stevanović, predsednik Skupštine grada, ili kako se neformalno govorilo – gradonačelnik) i Bora (Borivoje Radić, predsednik Izvvršnog odbora Skupštine grada, ili kako se neformalno govorilo – predsednik gradske vlade). Verko i Bora su najodgovorniji za povezivanje Kragujevca sa svetim Đorđem, a simbolika koja je u tom činu sadržana obeležiće, na mnogo načina, identitet i sudbinu našeg grada sve do u današnje dane.

Odluka o Đurđevdanu kao Danu grada uspostavljena u mandatu Koalicije Zajedno

Primarna motivacija za gradsku odluku leži u osloncu na istorijsku tradiciju grada i na njegovu izuzetnu ulogu u srpskoj građanskoj revoluciji s početka 19. veka. Naime, pre tačno dva stoleća, na Đurđevdan 1818. godine, u manastiru Vraćevšnica, knez Miloš je obnarodovao skupštini narodnih prvaka svoju ličnu odluku da prestonicu nove srpske države, tek u nastajanju, postavi u Kragujevcu. Tragom te gospodarske odluke Kragujevac će postati mesto u kojem se više ne dižu hanovi, saraji i topli hamami, nego pozorište, sud, gimnazija, licej, rezidencija, skupština, apoteka, dvorska banda, biblioteka, muzej…Sve po Jevropski. Kragujevac će na tom tragu postati rodno mesto srpske ustavnosti i srpske industrije. Rečju, ta je odluka naznačila Kragujevac kao zavičaj moderne Srbije, kako je to interpretirala Koalicija Zajedno u svim svojim budućim političkim transformacijama.

Važno je uočiti da je Miloševo opredeljenje bilo poilitičko, revolucionarno i proevropsko, baš kao i savremena samosvest Kragujevca,a ne konfesionalno i nacionalno, kako se to uobičajeno danas tumači. Sudbina kragujevačke Plave džamije od sadrovog kamena to najbolje svedoči. Kao pobožan čovek, Miloš nije samo, pre svega pomenutog, podigao crkvu, nego nije dozvoljavao ni da se pipne turska svetinja u Kragujevcu. Da je po njegovom bilo, imali bismo je i dan danas sačuvanu. Kao da je i nepismenom Milošu bilo jasno nešto što se savremenom naraštaju teško predočava: ne može u evropskom gradu sav živalj biti jedne vere. Kao ni jedne partije. Ako svi navijaju za jedan klub, to nije grad. Pluralizam je osnova urbane prestoničke ideje. Kulturu i građansku emancipaciju čine razlike, šarenilo, a jednoličnost uniforme je za vojsku i rat.
Sekundarna duhovna motavicaja u izboru Đurđevdana za dan Kragujevca čita se upravo iz ove Miloševe pobožnosti: nije on tek tako slučajno baš na taj dan saopštio svoju odluku. U duhovnom smislu, Zajedno je svojom odlukom htelo da aktualizuje Miloševo opredeljenje iz građanske revolucije: ne jednoumlje i komunizam nego građanski pluralizam i demokratija; ne tavorenje naroda pod knutom spahija, velikaša, bosova i tajkuna, nego slobodan razvoj, konkurencija i urbana emancipacija; ne istok nego zapad.
I još dublje. Sveti ratnik koji ubija aždaju, u duhovnoj tradiciji, simbolizuje spremnost. To je volja za suočavanje sa zlom, a ne sakrivanje ili bežanje od njega. Onaj koji digne koplje na zlo, zlu se uvek nada, straži i tumači ga u svom vremenu i svetu. Naravno da je to poziv na građanski aktivizam i najširu participaciju javnosti u svim poslovima od opšteg značaja. Ta je politika iz jednog takvog aktivizma bila i rođena. Ali tu je i duhovna pouka: u svetu duha i istine, zlo nikada nije neko drugi, jer sve je jedno. Zlo to sam takođe ja i pobeda nad zlom neće biti pobeda nad tuđinom, nego nad mojom sopstvenom mrskošću i nesavršenstvom. Borba sa zlom je težnja da se menjam, da ne ostanem gde jesam, da postanem bolji iznutra.
Grad koji slavi svetog Đorđa obavezao se na megdan i izlazak na crtu. Za razliku od drugih gradova, koji mogu biti i pasivni, čekati da dođu bolja vremena, Kragujevac to ne može. Jer sveti Đorđe priziva zlo, da se pokaže, e da ga satrem.

Piše: Saša Milenić

Tagovi:

1 thought on “GRAD OKO KOGA KRUŽI AŽDAHA

  1. Znacaj tog datuma je za Kragujevac prestao 1841, od kada Kragujevac nije glavni grad. Nema znacajnijeg datuma za Kragujevac od 21. Oktobra, dan tuge i slobode. Autor je patoloski opterecen komunizmom, a da nije bilo komunizma Kragujevac bi danas imao 30 000 stanovnika.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.