- Postoji strah da bi i Kijev mogao biti napadnut i moja porodica i ja se ne osećamo bezbedno, i zbog toga što nisam čula šta da radimo ako se čuje sirena za opasnost od napada, kaže Tetjana Fedosejeva-Miletić (26. januar 2022.) Podijelite
- Pronašli smo već jedno sklonište u blizini naše zgrade, ovim rečima za Radio Slobodna Evropa (RSE) Tetjana Fedosejeva-Miletić opisuje atmosferu u glavnom gradu Ukrajine.
Skoro osam godina, nakon što je Rusija zauzela Krim i podržala separatističke borce u Donbasu na istoku Ukrajine, bivša sovjetska republika postala je žarište potencijalno najopasnijeg sukoba između Istoka i Zapada od Hladnog rata.
Rusija je, prema zapadnim obaveštajnim podacima, premestila više od 100.000 vojnika u blizini granice sa Ukrajinom i održava niz vojnih vežbi na kopnu i na moru, negirajući planove za invaziju.
Zapadni saveznici su zapretili ekonomskim sankcijama Rusiji ako napadne Ukrajinu, a Sjedinjene Države razgovaraju sa velikim zemljama i kompanijama koje proizvode energiju širom sveta o potencijalnom preusmeravanju snabdevanja Evrope ako Rusija napadne Ukrajinu.
Tetjana Fedosejeva-Miletić (36), prevoditeljka iz Ukrajine koja sa porodicom živi u Kragujevcu u centralnoj Srbiji, trenutno se nalazi u Kijevu u poseti svojim roditeljima.
Kako je rekla za RSE, kada je sa detetom i mužem došla u Kijev, planirala je da ostane do proleća, ali zbog pretnje od ruske agresije na Ukrajinu, verovatno će boravak u rodnom gradu skratiti.
Tetjana je diplomirala na Kijevskom nacionalnom univerzitetu Taras Ševčenko, na Odseku za srpski jezik i književnost, te radi od kuće za inostranu firmu kao prevoditeljka i kao menadžerka tehničke podrške u IT kompaniji, koja proizvodi igrice sa sedištem u Ukrajini.
U Srbiju je dolazila od 2004. godine, dok je studirala srpski jezik, a 2012. godine se udala za državljanina Srbije.
RSE: Kakva je trenutna situacija u Kijevu?
- Na prvi pogled, situacija u Kijevu je dosta mirna, život uobičajeno teče, ali sa druge strane iz razgovora sa roditeljima, prijateljima, komšijama primećujem da među njima vlada panika.
- Ovde svi prate vesti na televiziji ili ih čitaju na internetu i svi su svesni da situacija nije nimalo naivna. Svi osećaju nemir u duši i svuda se priča o napadu Rusije, velikom napadu, o vojnoj tehnici koja se gomila na granici.
RSE: Kad govorite o strahu Vaših prijatelja i roditelja, da li oni strahuju da bi i Kijev mogao biti napadnut?
Fedosejeva-Miletić: Postoji strah da bi i Kijev mogao biti napadnut i moja porodica i ja se ne osećamo bezbedno, između ostalog i zbog toga što apsolutno nisam čula nijedan plan šta da radimo ako se čuje sirena za opasnost od napada, kako da izađemo, gde da idemo.
Informacije o tome tražimo samostalno, na internetu da, ako se dogodi tako nešto, znamo gde da bežimo, gde da se sklonimo. Pronašli smo već jedno sklonište u blizini naše zgrade, a i roditelji su našli mesto gde mogu da se sklone, pošto nismo u istom stanu i živimo na različitim adresama.
RSE: Da li vlast u Ukrajini preduzima nešto u tom pravcu?
Fedosejeva-Miletić: Vlast nam stalno šalje poruke da je sve pod kontrolom i da ne treba ništa da se brinemo. Poručuju da je strah najveći neprijatelj, s čim se u potpunosti slažem, jer panika i haos nikome nisu doneli ništa dobro.
Ali opet, mi bismo se osećali malo bezbednije i malo sigurnije kad bismo imali bar neki plan, za koji bismo svi želeli da nam bude nepotreban. Ovako moramo sami da se snalazimo i spremamo za eventualni napad.
Možda i to doprinosi ratnoj psihozi i panici koja postoji, ali kao što sam već rekla ljudi se samoorganizuju, pronalaze skloništa u svojoj blizini. Moji roditelji su već kupili mnogo konzervi i pripremili lekove za više meseci, pošto je moj otac astmatičar i mora redovno da uzima lekove. Mora da se naprave zalihe za ne daj bože.
RSE: Da li zbog toga ima nestašica namirnica i kakvo je snabdevanje?
Fedosejeva-Miletić: Što se tiče snabdevanja namirnicama, za sada je sve u redu i ništa ne nedostaje, jedino što sam videla da se pored bankomata stvaraju redovi ljudi koji skidaju gotovinu, spremaju se za ono najgore.
RSE: Da li pratite diplomatske napore da se izbegne ratni sukob i verujete li da će oni preduprediti najgori scenario?
Fedosejeva-Miletić: Pažljivo pratimo pregovore koji se vode, ali nismo sigurni da oni mogu da daju neke rezultate, s obzirom da na istoku Ukrajine rat traje već osam godina i nikakvi pregovori nisu bili od pomoći.
Ipak, mi se nadamo da Rusija neće pokrenuti novu agresiju, pre svega, zbog podrške koju Ukrajina dobija iz Evrope i Amerike.
Nadam se da će shvatiti da Ukrajina nije sama u borbi za svoju nezavisnost. Ukrajinci čekaju i zahvalni su na bilo kakvoj pomoći od Evropske unije i NATO saveza i svi verujemo da bi to moglo da obeshrabri agresora, bar na neko vreme. Bili bismo veoma radosni da takva pomoć stigne i od drugih država. Mislim da su pregovori svakako potrebni, ali možda je vojna pomoć još potrebnija.
RSE: Kakve emocije kod Vas izaziva sukob na istoku Ukrajine koji traje već osam godina i da li to dodatno pojačava strah od eskalacije sukoba?
Fedosejeva-Miletić: Rat traje već osam godina, i svaki dan slušamo o posledicama. Porodica mojih kumova je izbegla iz Luganska (na istoku Ukrajine), morali su da napuste svoju kuću, posao, biznis… još 2014. godine, ali su bar živi izbegli i već su se snašli u Kijevu, ali i dalje pate za svojim životom u Lugansku i želeli bi da se vrate, što je u ovim uslovima nemoguće.
Sve to ljude frustrira i plaši i potpuno je razumljiv strah od budućih događaja. Ali, ipak svi se potajno nadaju da će novi rat biti izbegnut, bez obzira što se i danas kada razgovaramo na istoku Ukrajine puca i krši primirje.
RSE: Kakvu vrstu podrške biste Vi, kao Ukrajinka koja živi u Srbiji, želeli da Ukrajina dobije od Srbije?
Fedosejeva-Miletić: Kao Ukrajinka volela bih da Srbija nepristrasno prati događaje u Ukrajini, sa više činjenica, manje emocija i bez prevođenja informacija preuzetih iz ruskih medija.
Svaki put kad pročitam neke komentare ispod članaka o Ukrajini, stigne me veliko razočaranje. Vidi se da dosta naroda veruje u bratstvo-jedinstvo sa Rusijom i smatra Ukrajinu za tenisku lopticu, koja se prebacuje između EU i Rusije.
Takođe, bilo bi dobro da neko iz Vlade Srbije ili predsednik, na primer, da svoj komentar na događaje. Ja razumem da o vojnoj podršci mi ne možemo da pričamo, ali makar komentar i reči podrške ne bi bili suvišni. Možda i neki dijalog između Srbije u Rusije o Ukrajini ne bi bio na odmet.