MOGUĆA POBUNA RADNIKA KRUŠIKA

Društvo Ekonomija

Situacija u Krušiku koju već mesecima karakterišu veliki dugovi i gubici ,te  teška besparica, besposlica i armija prekobrojnih radnika, postaje  alarmanta, i to u  meri da je, saznaje naš Glas Šumadije, moguća skorašnja pobuna radnika uplašenih za svoju egzistenciju i budućnost fabrike. Valjevska vojna fabrika, koja je mesecima unazad u centru pažnje domaće, pa i međunarodne javnosti zbog sumnjivih poslova sa domaćim trgovcima oružja bliskim državnom i vrhu Srpske napredne stranke, dovedena je, tvrde predstavnici zaposlenih, možda u najgoru i najnezavidniju poziciju u svojoj 81 godinu dugoj istiroji.

U prilog  rečenom i poslednja informacija da radnicima Krušika, po prvi put u minulih 16 godina,nisu  na vreme isplaćene akontacije plata za prethodni mesec. Trebalo je, naime, da zaposleni u valjevskoj fabrici akontaciju za januar da prime 14. februara, ali se to nije desilo zbog teške besparice u fabričkoj kasi. Sagovornici našeg lista tvrde da na jednom od fabričkih računa, koji je u funkciji,  ima tek oko 700.000 dinara, što nije dovoljno ni za isplatu sedam inženjerskih zarada, a kamoli za plate oko 3.200 radnika koliko ih je  što za stalno, što na odredjeno angažovano u preduzeću.

  • Direktor fabrike Vladan Lukić rekao je sindikalcima da bi akontacija januarskih plata mogla da bude isplaćena sutra (petak), do  kada navodno treba da stignu neke pare od realizovanog posla na Filipinima. Ukoliko tako ne bude, radnici će, najverovatnije, u ponedeljak da organizuju štrajk upozorenja, a moguće je i da u petak ujutro uđu u upravnu zgradu i da posete direktora Lukića, kažu sagovornici našeg lista. Ističu, pritom, da  je i, ukoliko novac za akontacije do sutra nekako bude namaknut,  gotovo izvesno da neće biti para za isplatu drugog dela januarskih plata narednog petka, 28. februara.

Podsećaju da je poslednji put isplata zarada u Krušiku kasnila 2004., nakon čega su radnici ušli u upravnu zgradu i tadašnjeg generalnog direktora fabrike Radivoja Milutinovića Beku i bukvalno izbacili iz kabineta. Trenutna situacija je, ipak, ističu mnogo gora nego te 2004., jer je dug fabrike, prema saznanjima predstavnika zaposlenih, premašio 50 miliona dolara, usled čega su dobavljači prestali da isporučuju repromaterijal  i opremu (barut, raketna goriva, alate…), što za posledici uma sve težu besposlicu.

Izostaje, dodaju, i bilo kakva pomoć države, koja se, s obzirom da se bliže republički i lokalni  i vzbori s izvesnošću očekivala, te se, s tim u vezi  špekuliše da vlast možda i svesno izbegava da obezbedi novac za plate, i da na taj način “pušta niz vodu” direktora Vladana Lukića i njegovu ekipu, kako bi pred javnošću i radnicima odgovornost  za aktuelno beznađe u jednoj od najznačajnijih domaćih vojnih fabrika u potpunosti prebacila na fabričko poslovodstvo.

 U Krušiku ističu da je, pored povlašćenog statusa privatnih trovaca bliskih državnom vrhu, pre svega firme GIM koja se dovodi u vezu sa Brankom Stefanovićem, ocem ministra unutrašnjih poslova Nebojše Stefanovića i kompanije Slobodana Tešića,  tu fabriku na ivicu kolapsa doveo i enormni višak  radnika, nastao partijskim zapošljavanjem članova Srpske napredne stranke iz  Uba, Lajkovca I Mionice, što je područje koje politički kontroliše predsednik Izvršnog odbora SNS-a Darko Glišić, ali i iz drugih gradova i krajeva  Srbije, iz Bajine Bašte i Niša, na primer.

  • Prema važećim zakonskim propisima, fabrika može na određeno vreme da angažuje do deset odsto od ukupnog broja stalno zaposlenih. Krušik ima oko 1.200 stalno zaposlenih, pa je, da je poštovan zakon, mogao da ima najviše 120 angažovanih “ugovoraca”, a ne više od 2.000 koliko ih je, posredstvom Glišića, u vreme dok je Krušikom direktorovao Mladen Petković, dovedeno u fabriku, navode u Krušiku.

Podsećaju da su menadžment i Nadzorni odbor fabrike  nedavno predlagali da izmedju 1.200 i 1.400 prekobrojnih bude otpušteno odmah, ili uz socijalni program.  Predlog o trenutnom otpuštanju nije dobio podršku vlasti, dok sindikati nisu pristali na socijalni program koji, kako je praksa širom Srbije pokazala, omogućava da najkvalitetniji radnici i stručnjaci napuste preduzeća.

  • Sindikati su blagovremeno upozoravali na moguće posledice takvog  i tolikog zapošljavanja novih radnika. Oni koji su zapošljavali ljude na taj način, sada imaju obavezu da reše taj problem, ali je očito da to, pod pritiskom vlasti, to neće smeti da učine pre izbora, kažu u Krušiku.

Prethodni štrajk upozorenja u Krušiku je, zbog nadolazeće proizvodno – poslovne agonije, organizovan početkom avgusta prošle godine.Reprezentativni sindikati tada su o situaciji u fabrici upoznali nadležne fabričke i državne organe, institucije i funkcionere,medju kojima i predsednika Srbije Aleksandra Vučića i premijerku Anu Brnabić. Iz državnog  vrha do danas  nikakav odgovor na letošnja upozorenja sindikata nije stigao.                                                 

 OTVARANJE NOVE KAPISLANE BEZ VUČIĆA?

Krušik u subotu, 22. februara, obeležava 81 godinu postojanja i rada fabrike i tom prilikom bi, prema skorašnjim najavama, u Krušiku trebalo da pude puštena u rad nova Kapislana, čija zgradnja je počela još 2015., i u čiju gradnju i opremanje je, prema informacijama iz valjevske fabrike, umesto prvobitno predviđenih 1,6,  uloženo između tri i četiri miliona evra.

Otvaranju nove Kapislane, koja će svojim proizvodima da snebdeva i većinu ostalih domaćih vojnih fabrika, trebalo je, prema nedavnim najavama, pored ostalih,  da prisustvije u predsednik Srbije Aleksandar Vučić koji je, 2015., zajedno sa tadašnjim direktorom Krušika Mladenom Petkovićem, položio kamen temeljac za njenu gradnju.

  • Mrka kapa da će Vučić u ovakvoj situaciji u subotu da dođe u Krušik. Možda pošalje ministra  Aleksandra  Vulina, prognoziraju sindikalci u Krušiku.
 KRUŠIK I ZASTAVA NAJVEĆI DUŽNICI ZA ALATE

Fabrika reznog alata (FRA) iz Čačka, specijalizovana za proizvodnju alata za vojnu industriju, takođe je u sve težoj proizvodno-poslovno-finansijskoj situaciji, tvrde zaposleni u tom preduzeću, koji već deset meseci ne primaju plate.

U Sindikatu FRA ističu da je ta fabrika u teškoj situaciji delom i zbog velikih dugova preduzeća kojima isporučuje alate. Najveći dužnici čačanskoj fabrici su, prema navidima sindikalnih lidera FRA, Krušik i Zastava oružje. Sindikaci FRA su pre nekoliko meseci, doznajemo,  dolazili u Zastavu da mole da kragujevačka fabrika izmiri svoja dugovanja, kako bi radnici u Čačku počeli ponovo da primaju plate. Ako je suditi pr ema aktuelnoj situaciji u FRA, džaba su dolazili.

Piše: Zoran Radovanović
Tagovi:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.