Posle dve godine priprema i dva odlaganja roka za okončanje konkursa, obustavljen je postupak za davanje koncesije na apoteke koje pripadaju Apotekarskoj ustanovi Kragujevac. Razlog je jer se na javni poziv za uzimanje pod zakup na 15 godina ovih apoteka, kroz koncesiju, niko od zainteresovanih nije prijavio, pa je čitav postupak okončan bez uspeha, pišu Kragujevačke novine.
Očekivalo se da zainteresovani ponuđači dostave zatvorene ponude do 9. maja u 12 časova, a minimalan iznos naknade za zakup takozvanih „državnih” apoteka bio je 2,17 miliona evra za 15 godina. To je očigledno bila cena za koju zainteresovani privatni partneri nisu našli računicu koja bi ih opredelila da pošalju ponudu.
A zainteresovanih tokom samog postupka je bilo i oni su otkupili dokumentaciju i obišli svih 28 objekata, od kojih je deo na teritoriji Kragujevca, a drugi deo na području pet okolnih opština. Nakon što su potencijalni partneri odustali, izašlo je na videlo da je davanje apoteka u koncesiju kompleksan i složen postupak i da je u njemu bilo elemenata koji su odbili privatnike, a posebno nerešena imovinsko-pravna pitanja kod pojedinih objekata.
Nije samo 13 apoteka
Nije grad ponudio pod koncesiju 13 apoteka od ukupno 28 koje su u sastavu ustanove, nego svih 28 objekata. Ovo je jedan, i to najbitniji, detalj koji je rasvetljen pri obraćanju članova stručnog tima grada posle neuspešnog javnog poziva. Za prethodna tri meseca kako je raspisan oglas u svim tekstovima medija figurirala je informacija da se nudi u zakup 13 apoteka, a za ostale će se tražiti rešenje.
Zapravo, u tekstu oglasa zapisano je da grad privatniku daje na korišćenje 13 nepokretnosti koje ima u svom vlasništvu, a da će „u najboljoj veri pokušati da obezbedi da privatni partner nastavi da koristi 15 nepokretnosti koje nisu u svojini grada”.
Ovaj stav nije menjan u oglasu, iako je tekst javnog poziva menjan dva puta tokom aprila. Iako je pokušaj da se obezbedi da neko koristi 15 nepokretnosti jedno, a „obezbediti” drugo, Gordana Damnjanović, pomoćnica gradonačelnika za zdravstvo i socijalna pitanja, koja je predsednica stručnog tima koji je vodio ovaj postupak, tvrdi da su zainteresovani morali da preuzmu svih 28 apoteka, a ako se pokaže da se za neku od njih ne mogu obezbediti uslovi za rad, utoliko bi se umanjio iznos naknade koju plaća partner.
Konkretno, da je neki kandidat poslao ponudu i u njoj naveo da želi da preuzme, na primer, 18 apoteka, njegova prijava bi bila odbačena, kao i svaka druga gde bi bio naveden broj manji od 28. Sada, kada je konkurs propao, Gordana Damnjanović kaže da je prvi cilj stručnog tima bio da se zadrži mreža apoteka na području koje ustanova pokriva, a da isplativost posla za mogućeg partnera nije bila u prvom planu. Tako nije bilo predviđeno zatvaranje mreže i gašenje pojedinih apoteka.
- Ustanova ima 13 apoteka koje su čiste, u smislu imovinsko pravnih odnosa i 15 koje su na teritoriji drugih opština ili su pod zakupom. Pretpostavljam da je to bila otežavajuća okolnost za eventualne ponuđače, ili jedna od tih okolnosti. Čak i tamo gde je stanje čisto neke su apoteke u sastavu domova zdravlja u tim opštinama, kaže pomoćnica gradonačelnika.
Ona dodaje da privatni partneri vole čist vlasnički odnos i da mogu da stave hipoteku na objekat za uzimanje kredita, ali niko to ne može da dozvoli kada je u pitanju javna svojina, pa je i to imalo uticaja.
Gordana Damnjanović navodi da je grad bio spreman na ustupke, pa bi svakako dao saglasnost da pojedine apoteke koje su neisplative, a to su seoske ambulante, rade bar jedan ili dva dana u nedelji kako bi ostale dostupne građanima, a ne da se gase. Sada kad se niko nije prijavio to ostaje u domenu – šta bi bilo kad bi bilo.
Šta dalje
Pomoćnica gradonačelnika napominje da je model javno-privatnog partnerstva sa koncesijom veoma komplikovan i kad se tiče statusa zaposlenih. Uslov iz oglasa bio je da se preuzme svih 77 zdravstvenih radnika ustanove, odnosno farmaceuta i farmaceutskih tehničara i da oni naredne dve godine zadrže iste ugovorne uslove koje imaju u ustanovi. Tu se pojavljuje činjenica da potencijalni novi poslodavac nije pravni sledbenik ustanove, a mora da im za taj period da radne uslove kao da jeste, što je stvorilo zabunu kod mogućih partnera. On ne bi smeo da im da platu manju nego u sadašnjoj firmi, primera radi, niti da ih proglasi tehnološkim viškom, ali u dogovoru može da im ponudi otpremninu za raskid radnog odnosa.
Upravo ovo oročeno zadržavanje statusa zaposlenih brine ih već duže jer su strahovali da bi posle dve godine taj privatnik mogao da ih otpusti. Gordana Damnjanović kaže da to ne bi bilo realno, jer taj partner bi morao da zadrži ista prava za njih, ali to ne znači da bi ih otpustio, jer gde da nađe 70 farmaceuta da rade u tim objektima.
Ni nemedicinski radnici, koji su takođe bili zabrinuti, jer nisu bili predviđeni da novi poslodavac mora da ih preuzme, nemaju razloga za strepnju, po rečima Damnjanovićke, jer one koje ne bi preuzeo novi zakupac, što je imao mogućnost, preuzeo bi grad i dao im adekvatna radna mesta.
To je iz onog domena šta bi bilo… Sada je broj zaposlenih u AU smanjen i umesto 77 ima 72 farmaceuta i tehničara i oko 30 nezdravstvenih radnika, jer su neki otišli. Posle neuspelog davanja koncesije, oni strepe šta će dalje da bude sa ustanovom. Pomoćnica gradonačelnika izjavila je da sve ostaje u istom statusu, niko neće biti otpušten i ni jedna apoteka za sada neće biti zatvorena, ali to ne može da traje unedogled.
Toga su svesni i zaposleni. Nataša Đurić, pomoćnica direktora za finansije, kaže da treba raditi na nalaženju novog rešenja i da je obim poslovanja smanjen do te mere da ne može biti manji. Stanje u kojem je ustanova postalo je, kako kaže, mučenje i model za dalji rad treba da bude realan.
- Uslovi koje imaju zaposleni sada su takvi samo zahvaljujući pomoći koju dobijamo od gradskog budžeta, ali možda može da se nađe model da se napravi reprogram sa dobavljačima, kao što je napravljen u Apotekarskoj ustanovi Beograd i da se ponude uslovi zaposlenima, jer u tom slučaju bi morali da imaju smanjenu zaradu, ne do minimalca, jer neki to ne bi prihvatili, ali svakako umanjenu, kaže Đurić.
Ona dodaje da su u firmi o tome razmišljali pre ulaska u postupak koncesije, ali bi u tom slučaju svi zaposleni morali da potpišu saglasnost da im se umanje zarade, jer su one garantovane. Zalaže se i da se vidi koje su to apoteke koje bi eventualno mogle da se zatvore jer firma već nema dovoljno farmaceuta da pokrije sve objekte kako je obavezno po zakonu.
Pri tome ne moraju se samo uzeti u obzir seoske apoteke, jer neke, na primer, kao u Šatornji, Natalincima ili Gruži, dok je bilo redovnog snabdevanja, radile su odlično. Treba, po Nataši Đurić, videti da li neka apoteka u gradu može da se zatvori jer postoji dovoljna pokrivenost i privatnim apotekama koje imaju istu obavezu da potpišu ugovor sa RFZO i da budu snabdevene.
Ovo ostaju teme za razgovore sa nadležnima, a to su gradske vlasti. Predsednica stručnog tima Gordana Damnjanović ne veruje da će se ići u drugi krug raspisivanja ponude za davanje koncesije, kada bi cena zakupa, kao i uslovi za zaposlene morali da „idu dole”, i da će se, uz ogradu da o tome ne odlučuje sama, verovatno tražiti drugi model za ovu ustanovu i da će to biti „veoma brzo”.
Slavica Konatar, načelnica Odeljenja za javne nabavke i potpredsednica stručnog tima kaže da će nadležni u gradskoj vlasti odlučiti šta dalje, a da je ovo loše iskustvo pokazalo da je model javno-privatnog partnerstva uz koncesiju veoma kompleksan za primenu u ovakvim slučajevima i da su morali da „probijaju led” jer nije poznato da je negde primenjen u ovom delu Srbije.
Zaposleni u Apotekarskoj ustanovi Kragujevac, zajedno sa kolegama iz nekoliko drugih gradova, protestovali su 15. marta tražeći da se apotekarska delatnost vrati pod ingerenciju države, kao što je primarna zdravstvena zaštita u domovima zdravlja.
Sta su predstavnici grada na celu sa pomenutom g-djo Damnjanovic zapravo uradila do danas da nerascisceni imovinsko-pravni odnosi koji postoje za jedan deo objekata (lokacija) rese?
Odgovor: Nista!
p.s. Inace svi ti problemi se nece resiti sami od sebe, g-do na vlasti.