Nova izdanja Ustanove kulture „Koraci” – Od urbanizma i vremena krize do duhovne poezije Rajice Markovića

Društvo Kultura

Ustanova kulture „Koraci” objavila je u poslednje vreme desetak novih izdanja po Projektu za izdavaštvo za 2020. godinu. U pitanju su, kako sam izdavač ističe izdanja različita i tematski i žanrovski a predstavljamo samo neka od njih. Još pre Nove godine iz štampe su izašle monografije „Vreme krize” Veroljuba Trifunovića i „Estetika vode” Zorana Dragoljevića Žorža.  

Monografija „Vreme krize” Veroljuba Trifunovića predstavlja treći deo ciklusa „Građenje Kragujevca”, u kojoj se prati arhitektura Grada u periodu krize od 1990. do 2005. godine. Delo obiluje i brojnim fotografijama, koje su nesumnjivi svedoci i potvrda napisanog. Knjiga prati razvoj grada tokom perioda s kraja 20. veka i na ulasku u novi milenijum. Građenje Kragujevca se tada odvijalo kroz dva društvena sistema: socijalizma (1990 – 2000. godine) i tranzicije (2000 do 2006. godine) koji po Trifunoviću nisu bili okruženje povoljno za građenje.

Autor Trifunović je u svojoj knjizi po okolnistima i rezultatima građenja zaokružio poglavlja i epohe: stabilizacija, početak krize, drugo srednjoročje – sankcije, treće srednjoročje – ka dnu krize, treće srednjoročje – promene početkom trećeg milenijuma i dezurbanizacija.

Filozofski naslov fotomonografije „Estetika vode” nameće nam da se zamislimo nad lepim i vedrim u našim životima, nad prirodom, koju, uglavnom, uzimamo zdravo za gotovo, nad umetnošću življenja, efemernosti, i onda se suočimo sa fotografijama pred nama i zastanemo pred lepotom i snagom prirode, iznad svega pred i nad čistom umetnošću fotografije…
„… Od skoro 300 napravljenih i sačuvanih snimaka, knjiga Zorana Dragoljevića Žorža sadrži 127 fotografija, znalački odabranih, strukturiranih u osam ciklusa, odnosno celina nazvanih – I bi voda, Grafika i poetika vode, Voda-sneg-led, Nebo u vodi , Flora i voda, Trulež i život, Dan na vodi i Brod na vodi.
Fotografije su nastajale u vremenskom okviru 1989 – 2009. godina i to kako kaže sam umetnik u dve tehnološke epohe: analognoj (1989 -1991) – kalsičan crno beli film i digitalnoj (2007-2009). Prvu analognu fazu, čine crno bele fotografije nastajale na prostorima bivše Jugoslavije, a druga digitalna na prostorima današnje Srbije”, ističe izdavač.

Roman „Kerovi” Gorana Grebovića, njegov je prvi roman, a UK „Koraci” objavila ga je u okviru edicije Testament.

„Delikatan, tačnije apartan pristup u umetničkom tretmanu odabrane teme za koje se Grebović opredelio neophodno je podvući  iz razloga što roman koji je tematski usredsređen na našu protežnu savremenost poslednjih trideset godina sve više dobija na značaju kao relevanto istoriografsko svedočanstvo i kulturna referenca. Međutim, ne samo što je preporučljivo pisati ovakav tip romana, već je na domaćoj književnoj sceni poželjna i izvesna ideološka i duhovna optika kroz koju se sociokulturni elementi savremene epohe posmatraju, a potom i preraspodeljuju u svetu umetničkog teksta.  Dominantni rakurs transpozicije elmenata u romanesknoj strukturi prevashodno počiva na ateističkom nasleđu jugioslovenskog socijalizma i transnacionalnoj paradigmi liberalne demokratije.

Tome nasuprot, u romanu ’Kerovi’ čitaocu je ponuđena metafizički osvetljena perspektiva ishoda čovekove istorijske egzistencije. U Grebovićevoj estetskoj viziji realistička matrica o romanu kao ogledalu epohe, potonja modernistička o romanu kao esejističko-asocijativnom otisku subjektivnog iskustva i moći saznanja ili postmoderna o romanu kao samopropitujućoj predstavi alternativnih svetova bivaju nadograđene idejom romana kao holograma čovekove spoljašnje i unutrašnje stvarnosti.

Budući da tematsko-motivski raznovrsne narativne tokove povezuje gotovo isključiv jedinstveni hronotop, ’Kerovi’ se mogu čitati kao zbirka priča sa amblemom jednog, neimenovanog gradskog naselja.  Međutim, po sredi je polifoničan roman mozaične strukture u kojem koegzistira mnoštvo samostalnih ali slivenih glasova i svesti.

Čini se da Grebović svojom mozaičnom romanesknom pričom savremenom čitaocu želi da skrene pažnju i na to da čovek neretko nije sposoban da prepozna istinsku opasnost koju mu život nosi kako bi se na vreme povukao, sklonio u stranu ili pokušao na pravi način da predupredi, poput  uličnih kerova ili mudre anđeoske prilike belog psa. Mistična senka vreba svakog od nas i u nihilističkim naletima priređuje pojedinačne ili kolektivne nesreće ili se, pak, podmuklo uvuče u nas da ostane kao pritajeni unutrašnji mrak, spustivši nas u ponor vlastite jazbine. Na takvu dramu postojanja savremenog čoveka je estetski usredsređen autor romana ’Kerovi”. (Izvod iz pogovora „Roman kao hologram ljudske duše”, Jana Aleksić).

Zbirka kratkih priča „Azbuka i urnebes” Marka Miljkovića objavljena je u okviru edicije Kalem. Aforističarskim prizvukom priče se na zanimljiv način osvrću na različite društvene pojave. Ono što ovo delo čini dodatno jedinstvenim jeste što je sastavljeno od trideset priča, po jedna za svako slovo azbuke. No, tu se autor ne zaustavlja, već u okviru svake rečenicu počinje istim slovom kao i naslov, iz čega se dalje ogledaju njegovo leksičko umeće i sposobnost kombinovanja reči tako da one čine metaforički smislenu celinu.

Knjiga „Hermenautička ogledala” Ivane Tanasijević deo je edicije Duh reči.

„Sačinjena je od  kritičkih tekstova, koji razmatraju različita pitanja modernistički i postmodernistički koncipiranih srspkih romana. U idejnoj liniji od bazičnih umetničkih preokupacija o identitetu koja se razmatraju kod Andrića, preko Pištalovih ponovnih čitanja i podrivanja uvreženih znanja o svom  književnom uzoru, do Savićeve bezgranične vere u tradiciju, književnost i priču, monografija održava razvoj profesionalnih preokupacija autorke.

Budući određena notom lične interakcije sa književnim delom, ’Hermenautička ogledala’ nastoje da kroz odabrana romaneskna ostvarenja ukažu na decentriranu perspektivu iz koje savremena književnost progovara, afirmišući zapitanost  i urušavanje svih jasno utvrđenih kategorija humaniteta, sveta, književnosti, žanra i jezika. U pokušaju da rasvetle osnovna pitanja moderne književnosti, poput identitetskih obrazaca,  istorijskog znanja, odnosa istoriografije sa diskursom fikcije, statusa samog autora i pripovednih perspektiva, tekstovi su sakupljeni sa idejom izgradnje strukturne celine, koja ukazuje na centralne perpsektive i preokupacije srpske savremene književnosti.

(Iz Uvodne reči izdanja).

Dramu „Evropeja” Miloša Simića UK „Koraci” objavila je u okviru edicije Joakim.

„Sam naslov Evropeja sličan nazivu grčkog epa Odiseja, upućuje na putovanje kao primarnu temu. Ipak, svako putovanje je jedna promena identiteta, da li u vidu bogaćenja i sazrevanja, otvaranja ka novome i nepoznatome ili odbacivanja starog i postojećeg. Pre pitanja o njegovoj promeni moramo postaviti pitanje sa kakvim  identitetom stanovnici fiktivnog grada u kojem je reč u drami kreću na taj put i ulaze u tu promenu. Evropeja je drama o jednom društvu bez identitea koje se nalazi u stanju neprekidne potrage za istim, očarano nečim što vidi kao veliki evropski raj u kome je stvarnost idealna i kojeg je očajnički željno da se domogne. To je, dakle priča o tragediji kolektivnog identiteta koju jedno društvo proživljava, ali o čijem uzroku niko ne polemiše, niti se u drami daje ikakva direktna niti posredna naznakao tome šta je moglo izazvati takav društveni trenutak.”. (Iz Pogovora „Evropeja – komedija koja to nije”, Miloš Simić).

Zbirka pesama za decu „Mesto u školi” Jasminke Ilić objavljena je u okviru edicije Vilin konjic. Prepoznatljivim stilom, kroz duhovite opaske bavi se različitim temama iz sveta najmlađih . Dodatno zanimljivim je čine bogate ilustracije autorke Marije Popović.

Zbirku priča „Jugovanje” Danijele Vulićević je UK „Koraci” objavila u okviru edicije Grad i trag. Autorka na zanimljiv način, kroz pogled na „retrovizor” predstavlja duh i izgled Šumadije. Vrcavim stilom izaziva čitaoica na nova čitanja, ali i lična učitavnja i traganja za otkrivanjem neotkrivenog.

„Svet oko nogu” u ediciji „Zlatni dasi”

Među najnovijim izdanjima UK „Koraci” je i knjiga Rajice Markovića, saradnika i kolumniste „Kragujevačkih novina” čija stalna rubrika „Misli jednog pustinjaka” sa stihovima, prozom, razmišljanjima i esejima izlazi u svakom broju ovog (dvo)nedeljnika.

Zbirka pesama „Svetu oko nogu” Rajice Marković pripada ediciji  Zlatni dasi. Podljena je u cikluse: Prolazim nevdiljiv, Ovde gde sam rođen, Svetu oko noge, S vodom povrh glave, Sam ko trska. Relegijski konotirane, na specifičan način bave se čovekovim položajem u svetu, kao i njegovom reakcijom na društvene pojave.

Rajica Marković rođen je 8. marta 1958. godine u Kragujevcu gde i danas stranstvuje. Do sada je objavio šest knjiga poezije i proze: „Niko kao mi i mi kao niko”, „Gospodar – sluga”, „U lavirintima tame”, „Čak i od miševa prezren”, „tajna bezakonja” i „Tužno radovanje”.

Nije nagrađivan, ostao veran onima koje kažnjavaju. Pisanjem prevladava skučenost groba u koji ga za života položiše. Čeka da mu iscuri vreme pa da progovori iz večnosti.

Tagovi:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.