SUDBINA DEČJEG LETOVALIŠTA U GRADCU: KRAGUJEVAC NE DA ODMARALIŠTE

Društvo Ekonomija

Dečje odmarališe nije prodato, nego je dato na korišćenje lokalnim vlastima. Samim tim što Hrvati nisu otuđili te objekte, predpostavljam da su svesni da ne mogu da ih prodaju. Ovo što se na Makarskoj rivijeri sada događa pravno je silovanje, odmarališta su naša, to mora biti svima jasno, kaže Branko Petronijević, glavni pravobranilac grada Kragujevca

Dečje odmaralište u Gradcu, na jugu Makarske rivijere, u kome su godinama letovali kragujevački školarci, iako je odavno izgubilo svoju namenu, nije prestalo da bude predmet interesovanja Kragujevčana. O sudbini odmarališta stizale su oprečne informacije, od one da je trajno izgubljeno, jer je prodato od strane lokalne uprave Kragujevca, zatim podržavljeno od strane Hrvatske države, do onih da je bilo samo ustupljeno čoveku iz Osijeka, u dogovoru s kragujevačkim vlastima, u zamenu za investiranje i održavanje, kome su posle oduzele to pravo hrvatske vlasti. Prošle godine stigla je poslednja informacija da je čitav inventar izbačen napolje da bi se prostor prilagodio potrebama lokalnog stanovištva. U jedan paviljon smestili su obdanište.

Sudbina odmarališta bio je povod da se obratimo Branku Petronijeviću, glavnom pravobraniocu, u čijoj ingerenciji je zaštita gradske imovine, pa i one van granica.

Manipulacije prodajom
  • Kragujevac nije prodao Dečje odmaralište u Gradcu, koje je izgrađeno na placu koje je grad kupio pedesetih godina, iako se time spekuliše u javnosti. Nije to učnio bivši gradonačelnik Veroljub Stevanović, kako mu je spočitavano, jer bi u spisima morao da postoji kupopodajni ugovor, tvrdi Petronijević.

Prema njegovim informacijama, prikupljenih putem štampe, a i ličnim uveravanjem  prilikom prošlogodišnje posete Gradcu, odmaralište koje ima pet paviljona i šest objekata dato je na korišćenje lokalnim vlastima Gradca. Po izjavi Matka Brića, načelnika opštne Gradac, i biće iskorišćeno za neke njihove lokalne potrebe.

  • Prošle godine jedan objekat je već bio izdat nekom vrtiću, a u međuvremenu su izdata još dva. Odmaralište nije prodato, kako oni tvrde, jer verovatno misle na onaj period kada je Veroljub Stevanović zaključio ugovor o zaštiti  nepokretnosti. Tako se zvao taj ugovor. To nije ugovor o prodaji. Koristio ga je neki privatnik iz Osijeka, ali mu nije prodat, objašnjava Petronijević.

Objekat je sada u odličnom stanju. Sve je funkcionalno. Doduše, Petronijević nije ulazio unutra, ali spolja se dobro vidi da je sve „utegnuto”.

  • Međutim, zabranile su vlasti iz Hrvatske da se dalje koristi. Ja ne mogu da komentarišem njihove odluke i propise. Mi sprovodimo ativnosti da to odmaralište vratimo u posed grada, odnosno da upišemo pravo svojine. Pokušaćemo to da rešimo mirnim putem, u dogovoru sa nadležnim organima Republke Hrvatske, a ako to ne budemo uspeli, donećemo konačnu odluku šta da radimo – da li ćemo da podnosimo tužbu ili ne. U ovom momentu o tome ne mogu da se izjašnjavam, kaže Petronijević i dodaje:
  • Mi smo kupili zemljište i sagradili objekte na zemljištu koje je nekada pripadalo Metkoviću, pa Pločama, u zakonski predviđenom postupku, i to se ne dovodi u pitanje.

Pojašnjava da je u javnom registru grad Kragujevac bio upisan kao korisnik društvene imovine, zbog tako definisanog svojinskog odnosa koji je bio na snazi u celoj tadašnjoj Jugoslaviji, pa i u Hrvatskoj. Otuda, odmaralište u Gradcu mora pripasti Kragujevcu, nezavisno od toga kakve zakone Republika Hrvatska sada donosi.

  • U tom kontekstu aktuelni Zakon o upravljanju državnom imovinom Republike Hrvatske mogu nazvati svojevrsnim pravnim silovanjem i nepodobnom pravnom kalkulacijom. To je kalkulativni akt jer je i sam zakonodavac svestan da će jednog dana morati da obešteti stvarnog vlasnika,  u suprotnom ne bi tuđu nepokretnost davao u zakup na 30 godina, već bi je odmah prodao. Ne prodaje je, jer zna da će jednog dana morati sve da vrati pravom vlasniku ili da ga obešteti, kaže Branko Petronijević.
Objekat održavaju lokalne vlasti

On je pozvan od lista „Slobodna Dalmacija” da pokomentariše Zakon o upravljanju državnom imovinom, kojim je onemogućeno da se objekti bivših jugoslovenskih republika, pre svega Srbije, Crne Gore i  Bosne i Hercegovine, izdaju u zakup.

  • Samim tim što nisu otuđili te objekte, pretpostavljam da su svesni da ne mogu da ih prodaju. Ima tu i logike zašto tako rade, pojašnjava Petronijević.

Po njegovim rečima Srbija ima mnogo više objekata koji su trenutno dati na licitaciju. Mnogi su čak u rušećem stanju, za razliku od kragujevačkog odmarališta. Ono čak nije predmet javnog oglasa za izdavanje u zakup, koji predviđa da se objekti izdaju na 30 godina, početnu cenu zakupnine i obavezu zakupca da u naredne tri godine renovira objekat.

Petronijević smatra da kod odmarališta nema šta da se renovira kad je u odličnom  stanju.

  • Dečjeg odmarališta nema na tom spisku, jer je predato na korišćenje lokalnm vlastima. To nije ništa čudno, to radi i naša vlast. Ja sam čak i zadovoljan što će oni da i dalje da ga održavaju i odmaralište neće da propadne. To nema nikakve veze sa imovinsko-pravnim odnosima, tu se meša zakup sa prodajom, a to su dva različita pojma, tumači Petronijević

On kaže da je za narednu godinu planirano da se uđe u pregovore sa Hrvatima.

  • Ukolio mi dostavimo dokaze da smo vlasnici, niko ne može nama ništa da otima. Mi se pozivamo na protokol jedan Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, koje je na našoj strani i koji je temelj svega, pa i hrvatskih zakona. Oni su diskriminišući samo prema Republici Srbiji, zaključuje kragujevački pravobranilac, napominjući da to isključivo govori kao profesionalac i da tu nema ni trunke političke konotacije.

Pitanje kragujevačkog odmarališta potegla je i „Slobodna Dalmacija”, verovatno ne slučajno. Prošle srede oni su objavili tekst pod naslovom „Poruka iz Srbije: „ Odmaralište u Gradcu će kad tad pripasti Kragujevcu”, u kome su preneli i izjavu Petronijevića.

Povod je što je Ministarstvo državne imovine Hrvatske raspisalo konkurs za davanje u najam preduzetnicima 15 objekata na trideset godina. Reč je o odmaralištima duž obale koje su gradile bosansko-hercegovačke i srpske firme, a deo se nalazi u opštini Gradac, poput nekadašnjeg kragujevačkog dečjeg odmarališta. U tom tekstu objavljena je polemika između Petronijevića i Matka Burića, načelnika opštine Gradac koju objavljujemo u celosti:

  • Kragujevačko odmaralište u Gradcu je u odličnom stanju. Adaptirano i useljivo. Zato bih voleo da gospodin Matko Burić objasni kako je to moguće i ko ga je doveo u to stanje,  pitao je Petronijević?

Burić odgovara:

  • Objekte je renovirao poduzetnik koji je prije desetak godina „kupio” kompleks od grada Kragujevca, transakciju koju nije priznao sud RH, koju je Državno odvjetništvo proglasilo nelegalnom, te su objekti zapečaćeni i oduzeti. Stoga i to ide u prilog stajalištu općine Gradac da jedino može pregovarati s državom oko budućnosti objekata. A kako su oni to „prodali”, ne znam što hoće sada, „prodati” po drugi put? Mogao bih i ja gospodinu postaviti pitanje u vezi ratne odštete objekata hrvatskih tvrtki na prostoru Republike Srbije koji ne zjape prazni već ih koriste neka druga lica, ali mislim da ne treba ulaziti s ove pozicije u prazne priče. Zašto prazne? Zato što će se sve morati rješavati putem sukcesijskog pitanja na razini dvije države, poručuje Burić.

On se poziva se na zemljišne knjige. Tu počinje i završava svaka priča o vlasništvu objekta. Hoće li Srbija doći u posjed, hoće li joj biti isplaćena naknada ili se ništa od navedenog neće dogoditi – nije ingerencija općine, već bilateralnih pregovora dvije države o sukcesijskom pitanju – navodi načelnik.

Kaže kako je Srbija već tražila pravdu po međunarodnim sudovima zbog nekih objekata na Jadranu, pa je tako iz Strasbura stigao odgovor za odmaralište u Tisnom. Srbi se nisu razveselili odgovorom. Burić tvrdi i da je sama kupovina zemljišta sporna.

  • Tada je Gradac pripadao općini Ploče. LJudi koji su tad participirali u vlasti tvrde da je zemljište kupljeno od strane Mjesne zajednice Gradac da bi onda bilo predano bez naknade Kragujevcu. Ali, u to ne želim ulaziti jer je trenutno irelevantno. Jedino relevantno jest vlasništvo kompleksa, a ono je u zemljišnim knjigama upisano kao hrvatsko.

U ranijem članku Burić je spomenuo više „Borova” u Srbiji, koje Hrvatska ne potražuje.

Petronijević ima odgovor i na tu tezu:

  • Spomenuli ste „Borovo” kao pandan ovoj priči, ali u Srbiji. Slučajno sam i član Odbora poverilaca u somborskom „Boreliju” i verujte mi da to nije ista priča, što ne znači da mislim kako je Republika Srbija u potpunosti blagonaklona prema hrvatskim firmama. Ali o tome u nekom drugom pismu.

Petronijević zaključuje da je Kragujevac „pobornik mirnog rešenja spora, jer to je tekovina savremenog prava”.

  • Upravo na takav način ćemo se i obratiti nadležnim organima Republike Hrvatske pre nego što donesemo konačnu odluku o tužbi. Kako god RH gledala na sve ovo, Kragujevčani osim zaštite imovine imaju i emotivan razlog za ovakav stav, jer su u najvećem broju letovali ne samo u Gradcu, već i u ostalim mestima pre svega Makarske i Dubrovačke rivijere, rekao je Petronijević za „Slobodnu Dalmaciju”.

Inače, odmaralište koje su do devedesete godine koristili učenici iz Šumadije, čini kompleks od šest zgrada, koje je Hrvatska 1993. godine konfiskovala i upisala u društveno vlasništvo. Načelnik Gradca najavio je da će se u jedan objekat useliti opština, Turistička zajednica i biblioteka, a da se u drugom već nalazi dečji vrtić, dok je treći namenjen za „polivalentnu dvoranu”. Za najam preostale tri zgrade opština će raspisati tender na kome će prednost imati teretane i saloni za masažu.

Treba reći i to da lokalne vlasti u Gradcu nisu ušle u posed kragujevačkog odmarališta na osnovu oglasa o davanju u zakup, već nekom vrstom administrativnog prenosa koji je izvršila republička vlast.

Piše: Elizabeta JOVANOVIĆ

Tagovi:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.