Autobuska stanica u Kraljevu, prvi ,,susret“ sa gradom mnogih posetilaca, decenijama, pogotovo u večernjim satima, podseća na scene iz niskobudžetnih horor filmova. Ipak, ove zime, čini se da je ,,vrag odneo šalu“ budući da je prostor oko same stanice često u ,,mrklom mraku“, pa su putnici primorani da mobilnim telefonima osvetljavaju prilaz ka dolaznim peronima.
Oronule fasade, razbijeni izlozi, zapušteni kiosci, prodavnice u koje osim glodara godinama niko nije kročio, blagajna koja ostavlja utisak da smo zarobljeni u vremenskoj kapsuli s početka devedesetih godina prošlog veka, javni WC nedostojan čoveka, ali i smeće koje se mesecima taloži po ćoskovima, slika su i prilika nekadašnje jedne od najmodernijh autobuskih stanica u Jugoslaviji.

Stare polomljene klupe i dotrajale čekaonice, uz grejanje koje često ne funkcioniše, smeće koje raznose ulični psi, smanjenje broja linija, ali i nedostatak jasnih informacija o kašnjenjima, razlog su zašto putnici izbegavaju ovaj prostor u tolikoj meri, da su se, u prethodnom periodu, jedan po jedan objekat, od kojih su neki radili decenijama i važili za kultna mesta, zatvarali preko noći.
Kako bi sugerisali na ovaj problem, građani uporno podsećaju javnost i gradske čelnike da je neophodno hitno renoviranje kako unutrašnjeg, tako i spoljašnjeg dela stanice, a korisnici društvenih mreža kroz šalu komentarišu da do trenutka sanacije Kraljevo u turističku ponudu može da uvrsti i posetu ,,lokalnom Černobilu“.
Podsetimo, Autobuska stanica Kraljevo, formirana je šezdesetih i sedamdesetih godina, uz ideju da Kraljevo postane multimodalni saobraćajni čvor (voz + autobus). Ubrzo postaje jedno od glavnih obeležja grada budući da u arhitektonskom, estetskom, ali i tehnološkom smislu, jer važi za idejni primer drugim jugoslovenskim gradovima. Od devedesetih godina, s dolaskom ekonomske krize i padom industrije, objekat postepeno propada, a broj polazaka se smanjuje. Od tada nije bilo ozbiljne rekonstrukcije, već se prostor samo minimalno održavao i ,,krpili“ problemi, pa je opšta slika zapuštenosti i opšteg nemara iz dana u dan sve očiglednija.

