Prof. dr Dragan Delić, član Predsedništva Srbija centra (SRCE) i narodni poslanik, izjavio je da postoji značajan raskorak između predloženog budžeta i neophodne zdravstvene politike.
„Finansiranje zdravstvenog sistema putem obaveznog doprinosa (Bizmarkov model) i iz budžeta (Beveridžov model) treba da budu u funkciji dobro definisane, stručno iskustveno utemeljene zdravstvene politike. Nažalost, mi takvu zdravstvenu politiku nemamo i pitanje je šta mi u stvari finansiramo. Na primer, nijedna država na ovoj planeti nije uspela da reši narastajuće probleme u zdravstvenom sistemu samo proširenjem bolničkih kapaciteta i kupovinom nove opreme, što se nastavlja predloženim budžetom za sledeću godinu. Ukazujem samo na jednu činjenicu od realnih 20-ak, koja otežava suštinsko rešavanje nagomilanih problema u našem zdravstvu. Decenijama u Srbiji postoji neprihvatljiva, stručno neopravdana, supremacija kurativne medicine koja leči, nad preventivnom medicinom, koja odlaže ili sprečava pojavu određenih bolesti. U periodu 2003. do 2018. godine udeo izdataka za preventivne, javno zdravstvene usluge čak smanjen sa 8,7 na 7,1 odsto od ukupnih izdataka za zdravstveni sistem. Pri tome 85 odsto smrtnih ishoda u našoj zemlji uzrokovano je hroničnim, nezaraznim bolestima, koje su manje-više preventibilne. Takođe, više od jedne trećine zdravstvenih problema može biti direktno povezano sa faktorima životne ili radne sredine, a naša medicina rada polako se gasi„, rekao je Delić, redovni profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu u penziji, i dodao da će za prevenciju i kontrolu vodećih hroničnih nezaraznih oboljenja biti namenjeno samo 81 milion dinara, čak 5 miliona dinara manje nego 2024. godine.
„Zdravstveni budžet za narednu godinu ne ide u susret tom problemu. Tako za prevenciju i kontrolu vodećih hroničnih nezaraznih oboljenja biće namenjeno samo 81 milion dinara, čak 5 miliona dinara manje nego 2024. godine. Instituti i brojni zavodi za javno zdravlje, koji između ostalog kreiraju i realizuju promociju zdravlja i preventivne programe, u ukupnim rashodima i izdacima za zdravstvo učestvuju samo sa 1 odsto. Gotovo sva planirana kreditna zaduženja zdravstvenog sistema od 815 miliona evra u 2026. godini, usmerena su pre svega na tercijarnu zdravstvenu zaštitu. Ukupni rashodi i izdaci sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite su 2,2 puta veći nego celokupne primarne zdravstvene zaštite, a koja treba da reši preko 80 odsto zdravstvenih problema osiguranika. Takođe, višegodišnje kampanje preventivnih pregleda i takozvanih karavana zdravlja, kao 1946. godine, koje organizuje Ministarstvo zdravlja, nisu stručno naučno utemeljeni. Na taj način nije moguće da se ostvari potpuna smislenost i efektivnost preventivnih mera, a da ne govorim o neracionalnom i nezakonitom opterećenju zdravstvenih radnika i rasipničkom trošenju novca. Preventivni rad je sigurno dobijena bitka u medicinskom i ekonomskom smislu, ali na veoma duge staze, što nikada ne odgovara vladajućem establišmentu. Sada sve to dolazi za naplatu. Po izjavi našeg predsednika republike, Srbija će izdvojiti 120 miliona evra da bi rešila liste čekanja. Da je bilo promocije zdravlja, pravih preventivnih pregleda i dobro organizovanog zdravstvenog sistema, ovaj novac bi utrošili, na primer, za izgradnju Kliničkog centra u Kragujevcu, kome gravitira skoro 2 miliona stanovnika, ili novu infektivnu kliniku za 21. vek, stručno i prostorno spremnu za nadolazeće epidemije i pandemije, a što je predsednik Republike obećao februara 2020. godine“.
Delić je naglasio da dve godine nijedan inovativni lek nije odobren od strane Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje.
„U međuvremenu u svetu se svake godine uvede u kliničku praksu između 40 i 50 inovativnih lekova koji donose izlečenje ili zalečenje sa efemernim neželjenim efektima uz značajno pozitivne ekonomske dobitke. U međuvremenu, bolesnici umiru čekajući inovativne lekove. Nažalost, govorim iz svog kliničkog iskustva. Za lečenje u inostranstvu naših građana planirano je 350 miliona dinara. To je oko 2,9 miliona evra ili recimo u proseku to je 30-ak bolesnika. Na drugoj strani, Uprava za igre na sreću dobiće iz budžeta čak 1 milijardu i 380 miliona dinara. To je četiri puta više nego za lečenje naših građana u inostranstvu. U ovom teatru apsurda, jedan od najprofitabilnijih domaćih privatnih firmi u prošloj godini, sa neto dobitkom od 5,3 milijarde dinara bila je jedna kladionica. A mi ćemo bolesnike da upućujemo u inostranstvo zahvaljujući SMS porukama i humanitarnim akcijama“.
On je naglasio da je suštinski problem nepostojanje stručno iskustveno utemeljenih prioriteta, od kojih zavisi naš opstanak i razvoj.
„Da li su u Srbiji prioriteti poljoprivreda, navodnjavanje, pošumljavanje, prečišćavanje otpadnih voda, vodovodi, seoski putevi, onkologija, infektologija ili kupovina francuskih borbenih aviona za koje ćemo samo 2026. godine dati čak 814 miliona evra? Možda nacionalni stadion, možda akvarijum. Ne govorim o opravdanosti toga, nego o prioritetima, ono što svi razumni ljudi rade u svom domaćinstvu kada nema dovoljno novca za sve potrebe. Evidentno je da se novac za zdravstvo troši često nestručno, nezakonito, bez jasnih prioriteta i krajnje netransparentno. Na primer, za zdravstveno osiguranje preko 786.000 neosiguranih lica u našoj zemlji, država će naredne godine odobriti 4,6 milijarde dinara. To je samo 487 dinara mesečno po jednoj osobi, umesto četiri puta više kako nalaže Zakon o doprinosima, član 35b. Država godinama krši zakon u ovoj oblasti“, zaključio je Delić.

