Profesor Fakulteta inženjerskih nauka Vukašin Slavković pešači već treći dan ka Novom Sadu, na godišnjicu pada nadstrešnice.
Za portal Glas Šumadije, profesor će voditi dnevnik sa puta.
- Planiram da stignem do Lazarevca, krenuo sam rano jutros i do sad sam prešao više od pola puta, tako da za nekih tri sata sam u Lazarevcu, za Glas Šumadije govori profesor.
Navodi da je prva dva dana prolazio kroz Čumić, Topolski kraj i juče je pešačio prema Aranđelovcu.
- To su bile dve kraće deonice u proseku od 22 kilometara. Ali ona juče iako je bila kratka, bila je izuzetno zahtevna zato što je uspon najvećim delom trase, te je u tom smislu napornija od ove danas. Ovaj potez prema Lazarevcu je manje-više ravan, tako da to ide dosta brzo, ističe profesor.
Dodaje i to da se trudi da pešačenje pre nego što padne mrak.
- Vreme je povoljno za pešačenje, ima delova dana kada je toplije, ali nema kiše – što je najvažnije i nema vetra, jer je vetar najveći protivnik na otvorenom putu, navodi prof. Vukašin Slavković-
Profesor govori da su reakcije ljudi tokom njegovog pešačenja mahom pozitivne.
- Vide da sam u pešačkoj opremi, prilaze i pitaju o čemu se radim. Reaguju pozitivno, ako je za studente. Imam dve anegote platili su mi pivo, mislili su da sam fudbalski sudija, pa su me posle častili jer podržavam studente. A prema Aranđelovu su dve strarije gospođe stale i pitale da me povezu. Ja sam im rekao o čemu se radi i zahvalio se. One su me pitali da li pešačim za ili protiv studenata, a ja sam im odgovorio da sam profesor i da pešačim za njih i sa njima, na šta su mi odgovorile da me ne bi onda ni povezle, govori uz odsmeh profesor Vukašin Slavković.


Poštovanje i velika podrška kolegi Slavkoviću!