Nije lako u ovo vreme da se bude nastavnik, profesor. A još manje je lako da se bude razredni starešina maturantima, koji prvi u Srbiji organizuju blokadu jedne srednje škole.
Da se nađe mera između pravednih studentskih i maturantskih zahteva i nepravednih pritisaka vlasti. Da se ne prima plata, a da se za svoje đake bude smiren, blag i nasmešen. I da razredna uvek zna šta njeni đaci rade, a da oni, mladalački temperamentni, budu sigurni da sami o svemu odlučuju.
- Pedagog, reći jedan roditelj.
Kada su maturanti Prve kragujevačke gimnazije proglasili blokadu škole i odlučili da ostanu u učionicama do 23 uveče, i kada su se pronosile vesti koje su za cilj imale da ih uplaše – da će ih privoditi, da će ih napasti čim izađu iz škole, razredna jednog matematičkog odeljenja, Tanja Nikolić, donela je gajbu narandži i sedela sa svojim učenicima.
- Došla nam je razredna, javljali su maturanti u blokadi roditeljima.

I poslednjeg dana škole, dok su maturanti Prve kragujevačke gimnazije organizovali blokadu raskrsnice Daničićeve i Kneza Miloša, Tanja Nikolić je stajala sa svojim razredom, zagrljena skakala sa njima, a onda im poručila:
- Hvala celoj generaciji na onome što ste probudili u svima nama i što ništa nije isto, kao pre šest meseci. Nadam se da ćemo promene nositi u srcu. Mislim da humanost, saosećanje, empatiju, solidarnost, vrednosti koje moraju da nam budu stalno pred očima. Ova zemlja ostaje na vama. Mi smo tu da stojimo i ispred vas i iza vas, kada je to potrebno.
Bravo za sve nastavnike, koji su stali uz ovu našu hrabru i pametnu decu.