Od svih prirodnih bogatstava kojim volimo toliko da se hvalimo jedno se uvek zaboravlja i previđa – mikološko. Kragujevačka kotlina oivičena Rudnikom, Crnim vrhom i Gledićkim planinama, između ostalog, prebogata je najrazličitijim vrstama gljiva. Samo na teritoriji Šumadije, do sada, evidentirano je preko hiljadu njihovih vrsta a od 33 najređih gljiva u Evropi čak 11 raste u Šumadiji. U Drači ili na obroncima Žeželja pronađene su i neke vrste koje su se donedavno smatrale isključivo mediteranskim poput: Amanita ovodiea, Boletus dupanil, Urnula mediterranea…
E, da čitav ovaj šarenoliki svet oko nas ne prođe baš nezapaženo, makar jednom godišnje – nepravdu ispravlja Gljivarsko udruženje Šumadije, svojom tradicionalnom izložbom na PMF-u.
Bila korona ili ne, ali svaka treća subota u septembru posvećena je njenom veličanstvu gljivi, pa tako i ove godine, po 21. put (uz svo poštovanje epidemioloških protokola).
![](https://www.glassumadije.rs/wp-content/uploads/2021/09/Gljive-PMF-02-1024x768.jpg)
– Na izložbi su primerci koje su sakupili članovi našeg udruženja ne samo iz Kragujevačke kotline, obronaka Rudnika, Žeželja, Crnog vrha već i sa Kopaonika, Goča, Golije, Jelove gore… Na terenu nikada ne znaš šta ćeš da pronađeš, pogotovo ako je godina bila sušna kao ova. Mi smo sakupili i izložili 168 različitih gljiva podeljenih u pedesetak porodica i rodova, što je do sada najbolji ovogodišnji izložbeni rezultat u Srbiji, ne bez ponosa ističe Nenad Milosavljević, predsednik Gljivarskog društva Šumadije.
![](https://www.glassumadije.rs/wp-content/uploads/2021/09/Gljive-PMF-03-1024x768.jpg)
On podseća da su kragujevački gljivari za prethodne dve decenije na svojim godišnjim izložbama na Prirodno-matematičkom fakultetu prikazali skoro 900 vrsta gljiva od preko tri hiljade koliko se procenjuje da ih ima u Srbiji.
– Ove godine pronašli smo 12 gljiva koje do sada nismo pojavljivali na izložbama a Geastrum berkeleyi prvi put se pokazuje u našoj zemlji skreće pažnju naš sagovornik.
A, tu su od prve maslinaste smrekove puževače, male levke, anisovke (jestivih, ili na granici iste), preko guba (šljivovih, vrbovih, hrastovih, baršunastih… – nejestive), vrste koje su česte, retke i veoma retke.
![](https://www.glassumadije.rs/wp-content/uploads/2021/09/Gljive-PMF-05-766x1024.jpg)
Tu je i ogroman trud (višegodišnja gljiva) takođe nejestiv ali zato baš potpaljiv. Pa lakovke, plamičci, borova jaja, žuto gnezdo i panjeva puša. Opa, evo premijerno i već pominjane Geastrum berkeleyi. Pored svih eksponata data su imena gljiva na latinskom i narodna (sa osnovnim karakteristikama: u kojem okruženju rastu, da li su jestive, otrovne, višegodišnje…), a ova gljiva je toliko retka da nikad nije ni dobila ime u narodu već samo naučno – latinsko. Raste u visokim planinama sa mešovitom šumom a kragujevački gljivari po prvi put u Srbiji našli su je na Goču. Bravo. No, premijerno ili ne potpuno je nejestiva.
![](https://www.glassumadije.rs/wp-content/uploads/2021/09/Gljive-PMF-06-1024x768.jpg)
Onda šumsko pile (jestivo), ježevice (nisu), srnjače i zemljače (takođe, žilave), škripavac (može, kao mlad ali, onako… nije baš vrhunskog kvaliteta), kokica (onako kovrdžava po gljivarima podseća na karfiol) koja raste kao parazit na panjevima četinara.
![](https://www.glassumadije.rs/wp-content/uploads/2021/09/Gljive-PMF-11-2-768x1024.jpg)
Tu su žute brade (ima i hrastove) i sase, koralke i lisičarke, zlatače i vrganjače. Naravno i vrganji svih vrsta, oblika i veličina: bledi, crveni, prosti, mrežasti… (nisu svi za hranu.). Kravlja balega, hm – ime samo kazjuje, a i smrdača je zaista neprijatnog mirisa. Sapunjača vonja kao jeftin sapun a izložene su i slinavke i peščarke.
![](https://www.glassumadije.rs/wp-content/uploads/2021/09/Gljive-PMF-07-1024x766.jpg)
Zavodnica (oprez – veoma česta) ozbiljna otrovnica (što nije slučaj samo u miklogiji), a opasne su i vitezovke ali manje (odrednica – blago otrovne). Tu je muhara (Amanita muscaria) bez koje nema ilustracije šuma u bajkama i crtaćima i koja je sinonim za pečurku u svim slikovnicama. Prelepa i najatraktivnija, raste podjednako i u listopadnim i četinarskim šumama i na svu sreću kod nas je retka jer je otrovna. Ali, u Rusiji se ova gljiva koristi za jelo (Rus kad ga napravi), napitke (halucinogene, naravno) i narkotike (podrazumeva se).
![](https://www.glassumadije.rs/wp-content/uploads/2021/09/Gljive-PMF-08-1024x768.jpg)
Zeke tvrde i meke, lomljive, maslinaste, žute, kestenjaste…, želatinke, čašice (zlatnocrvene i skarletne), dlakavo i judino uvo, uvijače, krovnjače, klinčići, brašnjače, tigraste (od odličnih do nejestivih). Ali su zato tu slavni tartufi: letnji, jesenji, beli, italijanski (najaromatičniji), šuplji (taj se ne jede) neki baš retki i raritetni neki veoma učestali.
![](https://www.glassumadije.rs/wp-content/uploads/2021/09/Gljive-PMF-09-1024x768.jpg)
Ovakve izložbe podrazumevaju i edukaciju pa je jedan deo postavke posvećen ovdašnjim najčešćim vrstama koje su podeljene u tri kategorije. Dakle, ako ste u Šumadiji i naiđete na primer na Agrikus alberti, Boletus epulus ili pak Russulu cyanoxanhtu slobodno navalite – jestive su. Ako pak naletite na primerke Amanite muscare, Coritinarius orellanusa, Gyromitra gigas ili Olimphalotus olearius (hej, to je ona zavodnica) – odmah bris, paljba jer su baš otrovne. No, posebnu pažnju obratite na Boietus impolitus, Albatrellus ovinus, Ctathelasma imperiale ili Hericum coralloides zbajte da su zaštićene vrste. O njima Gljivarsko društvo Šumadije kao jedina takva organizacija u centralnoj Srbiji posebno vodi računa.
![](https://www.glassumadije.rs/wp-content/uploads/2021/09/Gljive-PMF-10-1024x768.jpg)
Izložba posećena a ne izostaje ni druženje. Pristigla su braća po miklogiji, predstavnici udruženja iz Novog Sada, Petrovca na Mlavi, Požarevca… Pred njih, kao i sve posetioce gljivari ovdašnji imaju su čim i to reprezentativno: pite (sa tartufima ili lisičarkama), piće, kolači, ekskluzivni namaz sa tartufima i pavlakom. Poznavaoci tvrde da mora da se uzme najmanje dva puta (nije problem). Ima i rakija sa gljivama ali ona uvek prva „ode”.