Kako se postaje kragujevački ambasador „Zemlje Čitalića”: Priča Aleksandra Janjuševića, pisca za decu (VIDEO)

Društvo Kultura
  • Deca hoće da čitaju, deca vole da čitaju, samo im treba staviti knjigu u ruke, ali lagano, jer sve što je obavezno postaje strano, niko se neće zainteresovati za ono što mora, već za ono što će mu prijati, a prijaće mu kada lagano dođe u posed knjige, ističe kragujevački pisac za decu Aleksandar Janjušević.

Ambasadorom „Zemlje Čitalića”, formalne i neformalne grupe entuzijasta, prosvetnih radnika, učitelja, bibliotekara, pisaca i dece, proglašen je pre par dana na 12. smotri „Čitalića” u Aleksincu.

  • Biti jedan od retkih ambasadora koje Kragujevac ima, naročito u „Zemlji Čitalića”, jednom paralelnom univerzumu, u jednoj od najplemenitijih zemalja koje postoje na kugli zemaljskoj, sjajna je stvar.

Već sada punoletni pisac za decu, kako kaže za sebe, objašnjava da je „Zemlja Čitalića” osnovana 2013. godine u Aleksincu. Maja Radovan Cvetićanin, profesorka srpskog jezika i književnosti je sa istomišljenicima krenula u u tu priču, a sve zbog toga što je uzrok mnogobrojnih problema koje deca imaju nečitanje, nerazumevanje pročitanog i sve slabija pismenost.

  • Rešila je da tu nešto popravi, krenula je sa međuškolskim projektom koji je prvo obuhvatao opštine jugoistočne Srbije, a to se u međuvremenu proširilo, pa je prethodnih dana u Aleksincu održana dvanaesta smotra „Čitalića” na kojoj je učestovalo oko 7000 učenika, priča Janjušević.

On smatra da priča oko „Čitalića” nije dovoljno prepoznata u našoj zemlji, iako je podržana od strane samog Ministarstva kulture, Ministarstva prosvete, biblioteke iz samog Aleksinca, kao i biblioteka iz svih gradova iz kojih su učesnici, potrebno je da se o njoj priča i kroz medije: „Odlučili smo da dopremo do svake kuće u Srbiji koja drži do pismenosti i do toga da svako dete treba da čita”.

  • Zadatak ambasadora „Čitalića” jeste da predstavimo „Zemlju Čitalića” širokom auditorijumu, kaže sagovornik.

Početak pisanja vezuje za porodična dešavanja, odnosno rođenje ćerke pre osamnaest godina kada je pisao „sramežljivo i za sebe”, prva knjiga je izašla pre nepunih jedanaest godina.

  • U decembru 2023. godine, u prostorijama Dečje biblioteke u Kragujevcu obeležili smo deset godina mog književnog rada od momenta izlaska prve knjige i od tada do danas objavio sam devet knjiga za decu. Dve, tri su na putu, ali ne zavisi sve od mene. Trudim se da ne stajem, navodi Janjušević.

Smatra da se pisac rađa, da mora imati neki urođeni talenat, kao i ljubav, kako prema deci, tako i prema književnosti. Priča da je na završenoj smotri u Aleksincu imao zanimljivu situaciju sa jednim dečakom, prišao mu je i pitao ga da li je on pravi pisac. Onda kada mu je Janjušević uputio pitanje šta pod pravim piscem podrazumeva, dečak nije umeo da odgovori. Janjušević ga je zatim pitao da li bi pomislio da je pisac kada bi ga sreo na ulici, a budući srednjoškolac mu je odgovorio da ne bi. Tada mu je objasnio da su i pisci obični ljudi sa svakodnevnim problemima, tužnim i srećnim trenucima.

O tome da li naša deca čitaju, ističe da bi trebalo krenuti od toga koliko roditelji čitaju, a onda bismo došli do nekog podatka koji nas ne bi zadovoljio ili bi nas razočarao. Misli da je potrebno promeniti svest roditelja, da je neophodno da oni pre svega čitaju kako bi mogli da usade ljubav prema knjizi i svojoj deci.

  • Roditelji negde očekuju da je sve u školi, da je sve u biblioteci, a nije, roditelj mora da napravi prvi korak, da se na taj korak nadoveže učitelj, kasnije nastavnik srpskog jezika, pa bibliotekar, svima će biti lakše ukoliko postoji podloga, temelj, navodi naš sagovornik.

„Čitanje je lekovito, nužno, neophodno”, kaže Aleksandar Janjušević i dodaje „nije to skupa rabota”, knjige ne moraju da se kupuju. Naglašava da je potrebno da deca od malih nogu postanu članovi biblioteke.

  • Roditelji treba da uzmu svoju decu za ruku, da ih uvedu u biblioteku i izvade člansku karticu na njihovo ime. To je prva legitimacija koju imaju na svoje ime, i ako oni shvate da je to njihovo, onda će to više ceniti, na taj način će se osećati ponosno kada uđu u biblioteku.

„Deca su blago” je poslednja objavljena knjiga ovog dečjeg pisca, predstavlja izbor iz poezije, presek njegovog desetogodišnjeg rada. Zbirka sadrži 33 pesme raspoređene u četiri ciklusa, a objavljena je u izdanju Ustanove kulture „Koraci”, u istoimenoj knjižari može se naći i kupiti.

Piše: Sandra Solujić
Video i fotografije: Lazar Novaković
Tagovi:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.